
DUHOVNA POEZIJA: dotakni me
dotakni me ožegom ražari u srcu plam nek se vatra podigne do čađavih greda i toplinom ispuni napušteni dom ugrij kamin neka pucketa staro drvo
dotakni me ožegom ražari u srcu plam nek se vatra podigne do čađavih greda i toplinom ispuni napušteni dom ugrij kamin neka pucketa staro drvo
RABBI tražila Te moja pjesma s nijansama čežnje pronašla Te u plavičastim mislima Genezaretskog jezera upila Te u vedrom spokoju slojevite tišine ponijela Te u
nabujala rijeka sve pred sobom nosi i misli i želje daleko odnosi sustigla me zima okovan u bijelom opirem se ledu i dušom i tijelom
Ne za Božić samo, Već i za sve dane Rado čestitamo Već u sate rane. Zaželimo svima Sreću, zdravlje, mir! I što manje zima,
Budi ovih dana blagoslov i sebi i drugima u tihoj molitvi i riječima zahvale Bogu za novi dan, novu milost, novu priliku da možeš biti
… a nije li ovoga Božića nekako hladnije ********************* ljudi se rjeđe i manje susreću a kad se sretnu maskirani su za dobro tih istih
Iako su danas sakakvi glazbeni trendovi vu modi, onog Božićnog, nišči nemre zameniti ni v zapeček hititi. Nit jedna popefka pa ni največi rap, rock
bjelina se uvlači u dušu prve pahulje padaju na sijedu kosu sve je bijelo stope se lijepe za svježu sniježnu podlogu na vijencu već gori
Jedni bi šteli beli Božić imeti. Drugi pak hudu zimu i snežnu stezu do kleti. Trejti punu šupu drv. Četrti prek potoka novu hrastovu brv.
ovog ti Božića ne mogu doći, majko a tako čeznem da opet razvijem krila i poletim domu svom u mislima bit ću u našem domu
povest ću te u Vukovar na obalu Vuke u sjenu Vodotornja zalita suzama čuješ li zvuk granata koje razdiru osjećaš li snagu branitelja na Trpinjskoj
Zagreb grade, ti več dugo nisi bel kak si negda bil, vrni se belini da bi mogel starom Joži želju ispiniti i na trenutak v
tamo se putuje bez voznog reda bez karte i bez novca a moj je kufer odavno spreman bez zlata i bez dvorca tamo putujem sam
Na Dušni dan za vsaku dušu treba moliti, da bi mogla čista srca pred Bogeka ziti! Glas čiste duše daleko se čuje, njezinu molitvu vsaki
Plava boja je tvoja Zagrebe – ljubavi moja! Za navek ostal buš mlad jer vsaki Zagrepčanec ima te rad. Grič i Kaptol, dva plava Zagreb
Često Baš često zna govoriti Iz neke daleke tišine Iz najveće skrovite dubine Ona govori šutnjom tako snažno da vjeru ojača čovjeku samo jednim dodirom
Ja vjerujem! Još jače vjerujem – dok vani je vrijeme tišine koja razara ove naše ljudske i pomalo grešne duše i sate i dane ovih
O, Bože blagi, ko´ Boga Te molim, svrni pogled Ti na ove vjeđe, dani se moji sad tope u pijesku, a iskre u oku sve
sam sam u toj tišini i potpuno svoj ovaj komad zemlje urezao se ispod kože i diše sa mnom iz drevnog korijena mladica smokve izniče
danas si me poveo u šetnju ulicama daleka grada ulice široke satkane od težine i radosti a Tvoja je ljubav tako velika da stane u
tamo visoko ispred kapele gledao sam Frankfurt daleko i dalje od Frankfurta sazidana je u vremenu kuge koja je okruživala Hofheim kao i danas koronavirus