Duhovna poezija

                  malo je onih koji Te noćas traže u štalici na kraju grada na neprivlačnom i dalekom

Prošlih je dana izišla zbirka pjesama »S njim hodi« autora Miljenka Stojića, hercegovačkog franjevca, književnika i novinara. Pjesnik svoju novu knjigu stilski i sadržajno temelji

ja nisam sam i moje misli nisu samo moje u tragu tom u kom korak zveči jer život je i od smrti veći u danu

  jesenje lišće kip joj kiti u snazi kišnoga dana i sva je lijepa i sva blista držeći sina Krista a vjerni puk taj s

danas si me poveo ulicama daleka grada ulice široke satkane od težine i radosti a Tvoja je ljubav tako velika da stane u svako srce

mojim roditeljima Moji dobri anđelli! Zjenice mojih očiju! Zvijezde moga neba! U Raju gdje radost ne prestaje i osmijeh ne silazi s lica, u zagrljaju

www.youtube.de

stojim malen pred velebnim nebom tek ko´ mrav sam u tome prostranstvu a soko nisam sa krilima moćnim što nada mnom u ushitu kruži al´

Kad nas opustoše pobjede I kad više ne možemo slijediti progonstvo Vraćamo se u najraniji vrt Da ljubimo svoj prag Tu prvu i posljednju misao

  Ti si svet, moj Kardinale, i Tvoje ruke i nema ničega što bi Te osudilo ničega što bi dokazalo presudu, moj Kardinale gdje li

ja hodam i mnogi hodaju sa mnom ovim stazama i gledam daleko daleko gledam njihovim očima ono što je moje njihovo je bilo u mojim

RABBI tražila Te moja pjesma s nijansama čežnje pronašla Te u plavičastim mislima Genezaretskog jezera upila Te u vedrom spokoju slojevite tišine ponijela Te u