Kultura

Zabrinut je hodao čela naborana, sav se patnji odao suh ko suha grana. Za mnogo se brinuo, sve je na njeg palo, al teret nije

U početku bješe tišina I tišina bješe od Boga I tišina bješe Bog I mi bijasmo tišina Zrnje tišine Bačeno u prostranstvo želja neiskaziva Iz

U guste krošnje sunce roni mirno treperi topolin list večernje zvono tiho zvoni na klupi kraj mene sjedi Krist Za tamni obzor sunce nesta odnekud

U Tvojim rukama tim mirnim lukama sidro ću baciti morem koraciti U Tvojim rukama konac je mukama mogu odmoriti s kušnjom se boriti U Tvojim

ime je Njegovo jeka što se od beskraja odbija i proniče kroz tanko tkivo moje strepnje otvorene Mu oči razmiču teške oblake i siju svjetlo

Evo me u čamcu spušteno je jedro dežuram na pramcu mjesec, nebo vedro Stišalo se more ljuljuška se lađa tamo iza gore mlad se burin

gledaj ka cilju u vršak strijele što naprijed stremi seže daleko putuje dugo stazama ravnim stazama krivim poljima plodnim i pustinjama od bića k biću

Oče moj,  oče mojega oca i sina,  oče mojih riječi i mojega daha koji jesi otac  oca mojih kostiju koji jesi otac  oca mojih ušiju

nadu prepoznah u povjerenju strah prepoznah u nespremnosti radost prepoznah u čuđenju vrijeme prepoznah u djeci riječ prepoznah u tišini Tebe prepoznah u lomljenju sebe

                 Majci Ruži Moja je mater čvrsta ka stina, ka kamen živac u očima, moja je mater s okusom soli i kada pati, ona voli.

Brod je ka život ča val ga nosi, ka side vlasi u njenoj kosi. Prati ga morem radost i tuga, biju ga vali bure i

dotakni me ožegom ražari u srcu plam nek se vatra podigne do čađavih greda i toplinom ispuni napušteni dom ugrij kamin neka pucketa staro drvo