Svetac dana – 30.03. – Sv. Zosimo, monah i biskup

Zosim je bio mladi monah kojemu je, zbog mladosti i navodne nesposobnosti, bilo povjereno čuvanje groba Sv. Lucije u Sirakuzi. Upravo je u toj skromnoj i poniznoj zadaći ležala tajna njegova napretka unutar samostanske zajednice.

Nema mnogo podataka iz života ovoga svetca koji je djelovao u Sirakuzi, antičkom gradu i pokrajini na istočnoj obali talijanskog otoka Sicilija. Sin imućnih zemljoposjednika, koji godinama nisu mogli imati djece, bio je od rođenja 570. posvećen Sv. Luciji iz Siracuse. Već sa sedam godina stupio je u samostan, posvećen toj svetici, ali je pokazao nezrelost i djetinju nebrigu o pravilima i obvezama.

Jedna od priča koje najbolje govore o njegovom životu je činjenica da je, željan vidjeti roditelje, napustio samostan ne obavijestivši poglavare. Zbog toga je bio ukoren nakon što su ga roditelji sami dopratili natrag u samostan. Opat mu je oprostio i vratio na dužnost „čuvara groba“, koju je dugo obavljao.

Nakon opatove smrti monasi su se uputili mjesnom biskupu kako bi on imenovao nasljednika. Kada ih je biskup upitao jesu li svi na broju, odgovorili su kako je u samostanu ostao čuvar groba Sv. Lucije, koji je ionako „nevažan“.

No, biskup je ustrajao neka ga dovedu te ga je potom proglasio za opata. Tako je Zosim, na sveopće iznenađenje, postao glavni u samostanu, pokazavši naposljetku kako je zapravo mudar i krepostan. Postao je u međuvremenu omiljen u narodu i nadasve poznat na otoku.

Zato je nakon smrti mjesnoga ordinarija izabran za njegova nasljednika. Kako je potvrda stigla i od pape Teodora na biskupskoj je stolici Sirakuze bio od 647. do 662. vodeći je prosvijetljenom dobrotom i mudrošću. Preminuo je 662. u Siracusi kao starac od 90 godina, a grob mu je postao mjestom hodočašća.

Njegovo ime dolazi iz grčkog, a znači živahan i snažan.

Ž.I., KT

www.nedjelja.ba