Piše: Doc. dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac,
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve – Zagreb
Nužno je novo razlučivanje prilika, koje je kadro naznačiti prikladna rješenja za novonastale i još nedovoljno neistražene pojave i izazove današnjice.
Crkva se, na tragu Pavlovih riječi o upornom, strpljivom i trijeznom propovijedanju Riječi (usp. 2 Tim 4, 25), ne umara navije štati poruku Evanđelja koja daruje spasenje i slobodu i u vremenitim, svjetovnim stvarima. Brojni novonastali izazovi, tipični za aktualna kulturna, gospodarska i općenito društvena pitanja iznova pozivaju na oblikovanje i izgradnju društva koje je usmjereno traganju za solidarnim i cjelovitim ljudskim razvojem. Naime, riječ Evanđelja ne samo da treba slušati i osluškivati umom i srcem nego treba na praviti još jedan korak dalje, tj. poruku Evanđelja učiniti vidlji vom i djelotvornom u svakidašnjem životu.
Crkva vjerna svom identitetu
Budući da je sastavni dio poslanja Crkve da svoj socijalni nauk prenosi i širi kako bi čovjeku u mreži raznih uloga i odnosa pomogla na putu spasenja, razvidno je da je ta zadaća ui stinu istinski pastoralni prioritet Crkve (usp. Papinsko vijeće „Iustitia et pax”, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 7). No, ona to u društvu ne čini pod svakim vidom, nego s vještinama i sposobnostima koje su joj vlastite. Drugim riječima Crkva ne predlaže ekonomske i gospodarske sustave, niti političke modele i programe za što učinkovitije društveno organiziranje. Ona ne daje prednost jednima na račun drugih u društvu nego ostaje vjerna samoj sebi, odnosno vrednota ma koje ona nudi čovjeku i svijetu u sva vremena. Prikloniti se jednoj od strana unutar društva za Crkvu bi značilo zanijekati svoju neutralnost, odnosno ono što čini njezin identitet a to je nasljedovanje Krista. Zauzimanje stava neutralnosti osnovni je pred uvjet da Crkva može u odnosu na sve subjekte društvenoga života postaviti načela kojih bi se svi koji sudjeluju u aktivnom životu društva trebali držati kao što su, primjerice, poštovanje do stojanstva svakog čovjeka i jednakost svih ljudi (usp. Gal 3,28), opcija za siromašne i one na rubu društva (Mt 25, 3740) te opcija za mir i pravdu (usp. Ps 85, 1114). Ostajući vjerna svom identitetu Crkva ostaje vjerna svom Izvoru, Isusu Kristu, Sinu Bož jem i Otkupitelju, koji je sam navije stio i posvjedočio poruku oslobođenja čovjeka.
Za čovjeka i društvo u cjelini
Čovjek kao jedinstveno i neponovljivo biće otvoreno je odnosu s drugi ma u društvu. Otvorenost za suživot u društvu, za razmjene i mnogostruke komunikacije jamac je zdravije, a time i bolje kvalitete života. Naime, društveni suživot ne rijetko određuje kvalitetu života te stvara i oblikuje uvijete za samoostvarenje svakog čovjeka ponaosob. Stoga se Crkva, kojoj je na brizi čovjek i njegovo dobro, svojim socijalnim naukom ne zaustavlja samo na čovjeku kao primatelju Radosne vijesti. Za Crkvu nije svejedno kakvi će se zakoni izglasati o temama odgoja, obrazovanja, obitelji, zaštite života, slobode i prava pojedinca i na roda te socijalne pravednosti. Jednom riječju ona nije nezainteresirana za život društva, za njegovu moralnu odrednicu već želi to društvo prožeti i obogatiti s evanđeljem. Naime, broj na stanja i nedoumice koja se odnose na pitanja povezana s pravdom i slo bodom, s razvojem, s odgovornošću, s odnosima među ljudima i narodima, općenito sve ono što se tiče ljudske zajednice, nije nepoznato evangelizaciji. Sâmo društvo, sa svim sastavnicma nije isključivo u po sjedu samo tzv. sekularnog, svjetovnog područja nego je i ono uključeno u poruku spasenja. Ono je, sa svime što se u njemu i kroz njega ostvaruje, zajednica sastavljena od pojedinaca, osoba, a prema riječima pape Ivana Pavla II. oni su prvi i glavni put Crkve (usp. Ivan Pavao II., Centesimus annus, br. 53). Budući da je jedini cilj Crkve pomaganje čovjeku na putu spasenja, njezino je pravo i obveza svojim vlastitim socijalnim naukom utjecati na društvo i na njegove strukture preko odgovornosti i zadaća koje taj nauk pobuđuje. Pri tome sam socijalni nauk ne nudi čovjeku u suvremenom društvu samo načela, vrijednosti i kriterije prosudbe nego i smjernice za djelovanje te slijedi ciljeve pospješivanja, usmjeravanja i formiranja savjesti.
Promicatelji
U dinamičnoj interakciji crkvenog nauka, s jedne strane te čovjek i društva s druge strane, prema različitosti zadaća, služba i karizmi sudjeluje cijela crkvena zajednica – biskupi, svećenici, redovnici i redovnice te laici. „Svatko se treba prihvatiti svog dijela posla i to što prije, da zlo ne postane još neizlječivije zato što lijek kasni“, poticajne su riječi koje je prije 130 godina u svojoj znamenitoj socijalnoj enciklici Rerum novarum izrekao veliki papa Lav XIII. a koje i danas pozivaju na ozbiljnost i odgovornost (Lav XIII., Rerum novarum, 45). Svi članovi Crkve pozvani su usmjeravati svoje vrijeme, talente i sposobnosti ka oživotvorenju poruke Evanđelja u svakodnevnim ži votnim okolnostima. Nužno je pri tome novo razlučivanje prilika, koje je kadro naznačiti prikladna rješenja za novonastale i još nedovoljno neistra žene pojave i izazove današnjice.
Živa zajednica, 5-6/7-8/2021.
