U guste krošnje sunce roni
mirno treperi topolin list
večernje zvono tiho zvoni
na klupi kraj mene sjedi Krist
Za tamni obzor sunce nesta
odnekud majka dijete zove
a kad opustje trg i cesta
tišina preplaši golubove
Pogledah tada oči blage
gle, krupna suza u njima sija
i usred tople očne vlage
vidjeh da ljubav ko žito klija
U meni opet zasja sunce
zaigra sreća kao dijete
i tijelom oćutjeh slatke trnce
kao kad iglica milje plete
Isuse, rekoh, čemu suze,
zar nije lijepo ovdje biti?
a on mi ruku u svoju uze
stavi u bok i reče – zar i ti?
Maločas zamrijeh od ljepote
a sad gorčinu neku gutam
sjetih se križa i Golgote
i nevoljnika pokraj puta
Reče mi Isus – Idi i ti,
nek se naš Otac po tebi slavi,
nemoj se u ljepoti kriti
bez milosrđa i ljubavi!
Odjednom ostah sam u mraku
legoh na toplu klupu staru
osjetih snagu i želju jaku
za Presvetim na oltaru
Ivan Babić (Imotski, 1961.)
Pjesnik je i prevoditelj. Povremeno piše kritičke osvrte i recenzije. Poezija mu je objavljivana u najznačajnijim književnim časopisima, na internetskim portalima, uvrštena je u više domaćih i nekoliko međunarodnih antologija i prevedena na nekoliko svjetskih jezika. Sudionik je pjesničkih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavio je 6 knjiga poezije. Za knjigu Koncepcija vrta dobio je prestižnu nagradu „Tin Ujević“ (2015.).
Živi i radi u Zagrebu. Profesor je filozofije i ruskog jezika i književnosti te viši knjižničar. Voditelj je mreže Knjižnice Sesvete (KGZ). Osnivač je i voditelj tribine „Kulturni četvrtak u Sesvetama“, kao i masovnih okupljanja pjesnika „Sesvetskog pjesničkog maratona“ i „Stihotrona“.
Član je Društva hrvatskih književnika.
