Marija pažljivo upoznaje Isusa s neugodnom situacijom u kojoj su se našli rodbina i prijatelji. Ona vjeruje u Isusovu čudesnu intervenciju. Njezine riječi, ipak, nisu izravna molba. Upoznata je s problemom, poznaje svojega sina – ali poštuje slobodu.
Piše: Ilija Orkić, Katolički tjednik
Organizacija svadbenoga slavlja oduvijek je bila slatka muka. Zadnjih godina su naši mladi, bilo da su na privremenom radu u inozemstvu ili žive u našim krajevima, a pod utjecajem filmova i TV serija, opterećeni organiziranjem slavlja na nekoliko razina. Htjeli bi da i njihovo vjenčanje bude „filmsko“. Najprije godinu ili dvije unaprijed trebaju pronaći svadbenu dvoranu, dogovoriti termin i broj gostiju; dogovoriti pjevače i s njima cijenu nastupa; pozvati rodbinu, prijatelje, društvo, radne kolege… Jako su važni fotografi i videosnimatelji, bez njih je nezamislivo, a bitno je napraviti i film koji traje dva-tri sata i tisuću fotografija. (A to hoće li ga itko u cijelosti pogledati, nije bitno.) Tu je i kićenje dvorane, gostiju, crkve; iznajmljivanje ili kupnja svečanog odijela i vjenčanice, prijevoz i najam posebnog vozila… Važan je svaki detalj. I od svih tih silnih poslova njima se zavrti u glavi pa slavlje postane teret koji su najčešće sami sebi natovarili. Kasnije se ispostavi da se moglo bez pola tih stvari.
Tražiti i Božju pomoć
No, priprave su bitne. Uvijek će prijatelji priskočiti u pomoć. Pružit će svoje vrijeme, potporu, savjet; dati svoj novčani prilog… U pripravi računamo s prijateljima i rodbinom. Bilo bi dobro i da računamo s Božjom pomoću.
I mladenci iz upravo pročitana evanđelja imali su priprave za slavlje. Nisu napisana njihova imena, no bili su poznanici Isusovi. Evanđelist Ivan bilježi: „Trećega dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila je ondje Isusova majka. Na svadbu bijašu pozvani i Isus te njegovi učenici“ (Iv 2,1).Bijaše to nekako na početku Isusova javnog djelovanja, odmah po izboru učenika, trećeg dana od poziva Natanaelu. Bit će da su uz Isusa i apostoli „banuli“ na svadbu! Broj učenika koji su ga slijedili povećavao se tih dana i lako je moguće da je od predviđena dva-tri učenika došlo njih deset. Prijatelji mojih prijatelja su i moji prijatelji. Dobro došli!!! Za prijatelje uvijek ima mjesta u kući i na slavlju.
Marija zagovornica
Zgode i nezgode iz prošlosti često prepričavamo. Zgode i nezgode iz Biblije lako upamtimo jer nam djeluju „ljudski“, nama slično i razumljivo. Simpatične su nam anegdote poznatih. Kroz prepričavanje obično dobiju više varijanti. A imaju uvijek pouku: kad se njima to dogodilo, može se dogoditi svakom. Može se dogoditi i meni.
Nezgoda na svadbi, gosti ostali bez vina. Prva reagira Marija. Stalo joj je do dobra glasa mladenaca, pa kreće u akciju. Smiruje domaćine, poštuje goste, rekli bismo, „spašava situaciju“. A ljubav ima tu odliku da brzo uvidi i traži rješenje za poteškoće i probleme. Marija pažljivo upoznaje Isusa s neugodnom situacijom u kojoj su se našli rodbina i prijatelji. Ona vjeruje u Isusovu čudesnu intervenciju. Njezine riječi, ipak, nisu izravna molba. Upoznata je s problemom, poznaje svojega sina – ali poštuje slobodu. I kad joj Isus odgovori da nije došlo njegovo vrijeme, ipak se obraća poslužiteljima, gotovo zapovjednički: „Što god vam rekne, učinite!“Obraća im se i hrabri.
„Vina nemaju“ i „učinite sve što vam kaže“, jedine su Marijine riječi u čitavome Ivanovu evanđelju. Marija je zagovornica. Primjećuje potrebu i traži izlaz iz problema. Tko puno zna – malo govori, a puno radi.
Znak preobrazbe
Zanimljivo je uočiti što se sve dogodilo: od problema na svadbi, preko molbe, dolazi do očitovanja Isusove slave; preko pretvorbe vode u vino – učenici povjerovaše u Isusa; sluge poslušaše Marijine riječi i učiniše što im je rečeno: nališe u posude vodu, a ona postade vinom.
„Marija je, ne samo Isusova fizička majka, nego i njegova savršena učenica koja najbolje poznaje Isusa i svojim životom najsavršenije uprisutnjuje njegove vrijednosti. Svojim primjerom i pozivom ‚Što god vam rekne, učinite!‘, Marija posreduje da Isusove vrijednosti porastu u njegovim učenicima, da vjernici postanu sve više Kristovi kao što je ona u potpunosti Kristova.
Pretvaranje vode u vino u Kani Galilejskoj znak je preobrazbe koju je Isus došao ostvariti, a koja se događa u onima koji po vjeri u njega postaju djeca Božja (Iv 1,12). Darujući izvrsno vino u izobilju, Isus se otkriva kao obećani Mesija i pravi Zaručnik preko kojega po vjeri imamo pristup božanskom životu i radosti. Riječima: ‚Vina nemaju‘, Marija simbolički ukazuje na važnost ove preobrazbe i za nas posreduje da se ona dogodi. Pozivom: ‚Što god vam rekne, učinite!‘, pokazuje nam na koji način božanski život sačuvati i u njemu rasti“(B. Mrakovčić). Na svakoj svetoj misi čujemo Isusovu riječ. A Marija ponavlja: što vam moj Sin govori, činite i bit će dobro za tebe.
Posude za pranje
Korisno nam je uočiti još jedan detalj ovog evanđeoskog odlomka. Riječ je o šest posuda za čišćenje i pranje: „A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: ‚Napunite posude vodom!‘ I napune ih do vrha. Tada im reče: ‚Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.‘ Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: ‚Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.’“
Ove posude crkveni oci često iznose kao važan detalj. Kameno posuđe za čišćenje imalo je funkciju za pranje, kao i ulogu kontejnera, posude za otpatke. U njima se moglo nalaziti svašta dok je trajalo svatovsko slavlje. Jedna mjera je bila oko četrdeset litara. Ove su bile veličine dviju-triju mjera. U njih je, dakle, moglo stati u svaku stotinjak litara. Neke su služile za pranje, dok je u drugima bio otpad. Svakakvih otpadaka i nečisti. Iz njih je smrdjelo. I upravo Isus nalaže da se posude operu i u njih natoči voda! Znao je što će učiniti. U tim posudama se događa čudo: od obične vode postaje vino, i to vino najbolje kvalitete. To nije samo čudo zamjene vode u vino, nego je to čudo zamjene vode iz takvog prljavog posuđa. Čak se i sam stoloravnatelj čudi takvom vinu i posudama u kojima je ono bilo.
Iz ovog možemo izvući još jednu pouku: Bog se služi običnim da učini neobično. Bog se služi grješnicima da ih iznutra očisti i promijeni te preko njih učini posebna djela. Bog daje najbolje. I daje u izobilju. Njegove su mjere drugačije – vazda preobilne!
Isus čini nešto novo. Dolazi k ljudima. Prisutan je u njihovu životu; u slavlju i žalosti; prepoznaje potrebe ljudi i stvara nešto sasvim novo, dobro za njih. Za početak je važno Isusa pozvati i slušati. Tko ga ne zove i ne sluša, pun je sebe i svoje nečisti, i na tome i ostaje, ne može se dogoditi ta kvalitativna promjena.
A nama se događa da se od mnoštva nevažnog izgubimo u stvarnosti. Važno je slušati Učitelja jer on ima moć promijeniti i popraviti naše živote.
I za ovaj čin se traži zrno vjere. Postoji li to zrno u meni?
www.nedjelja.ba
