Sv. Rikard je rodom iz Wessexa u Engleskoj. Iako ga Rimski martirologij predstavlja kraljem Engleske povijesni podatci govore da je ipak bio anglosaksonski poglavica ili britanski podkralj u samom Wessexu, vjerojatno u dijelu Devona.
O njegovom ranom životu nema mnogo podataka. U braku je dobio troje djece: kasnijeg biskupa Eichstätta u Njemačkoj Willibalda, opata iz Heidenheima Sv. Winibalda te opaticu iz Heidenheima Walpurgu. Inače, njegova je supruga Wina bila rođakinja Sv. Bonifacija, apostola Njemačke.
Možda je Rikard bio nesretan ili nesposoban kralj za dvorske i dinastijske spletke. Nije ni posjedovao odvažnost, sposobnost odlučivanja, strogost te je urotom zbačen s prijestolja.
Postoje i indicije kako je sam abdicirao jer je shvatio da njegova blagost prema podanicima stvara više problema nego koristi.
Rikard je potom zajedno s Willibaldom i Winibaldom napustio Englesku i pošao najprije u Rim, kako bi iskazao počast relikvijama Sv. Petra i Pavla, a potom je želio u Svetu zemlju.
Nažalost, samo je Willibald završio zacrtani plan hodočašća. Naime, njegov se brat zaustavio u Rimu, dok ih je otac ostavio još u mjestu Lucca (Italija), gdje je, svladan bolešću i umorom, nenadano preminuo 720. godine.
Rikard je sa svim počastima sahranjen u crkvi Sv. Fredijana te su ga mještani ubrzo počeli štovati zahvaljujući njegovoj životnoj priči te ispunjenim zavjetima. Dio relikvija su prenesene u Eichstätt gdje mu je sin postao biskupom.
Njegova dva sina i kćerka su kasnije blisko surađivali sa Sv. Bonifacijem na obraćenju Njemačke i organiziranja Katoličke Crkve u toj zemlji.
Ne smije ga se brkati sa svetcem istoga imena Rikardom iz Chichestera koji se slavi 3. travnja.
Ime je njemačkih korijenja i znači bogat ili moćan.
Ž.I., KT
Tekst i slika: www.nedjelja.ba
