Sveti Toma Akvinski, kojega Crkva slavi 28. siječnja, pripada svakako redu najvećih crkvenih umova u povijesti.
Rođen je 1225. u dvorcu Akvino u južnoj Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a završavajući visoke škole u Napulju upoznao se s dominikanskim redom. Roditelji su se protivili da on kao plemićki sin stupi u prosjački red. Unatoč protivljenjima postao je dominikanac, a poglavari, vidjevši njegove ogromne intelektualne sposobnosti, šalju ga učenjaku Sv. Albertu Velikom.
Kako donosi Bitno.net, već s 23 godine života Sv. Toma je postao profesor. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Uz svu svoju veliku učenost ostao je uvijek jednostavan, ponizan i bezazlen redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve crkvene časti koje su mu bile ponuđene. Njegov bistri duh dobro je shvatio da je poniznost evanđeoska krepost i kako više vrijedi od sve učenosti, slave i počasti. Zato je uvijek htio ostati malen.
Napisao je mnoštvo filozofskih i teoloških djela, a najslavnije mu je bez sumnje djelo Teološka suma u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedeno na sve svjetske jezike te u teološkoj književnosti zauzima, sve do danas, jedinstven položaj. Sveti Toma je bio i mistik. Žarko je štovao Presveti Sakrament te o njemu ispjevao najljepše himne kao što su: Hvali Sion Spasitelja, Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš, Usta moja uzdižite preslavnome tijelu glas. Kad je jednom klečao pred raspelom, sam Spasitelj mu je progovorio: „Ti si o Meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?“ – Svetac je odgovorio: „Samo Tebe, Gospodine!“
Sveti Toma umro je relativno mlad, u dobi od 49 godina. Bilo je to 7. ožujka 1274. na putu u Lyon na opći sabor, ali je klonuo i zaustavio se u samostanu Fossa Nouva kraj Rima i ondje preminuo. Relikvije su mu kasnije prenesene u Toulouse. Proglašen je svecem, a 1567. i crkvenim naučiteljem. Mnogi pape proslavili su ga svojim spisima, od kojih su najvažnije enciklike Leona XIII. Aeterni Patris i Pija XI. Studiorum ducem. Crkva je Sv. Tomu proglasila i zaštitnikom svojih škola i studenata. On je, doista, sjajan primjer svima onima koji se bave umnim radom. U Tajne vjere prodire se to dublje što je srce čistije. Njegov lik to najbolje svjedoči.
Svetog Tomu uvijek je resila i crkvenost, osjećaj za Crkvu. Svojim spisima on se zalagao za Svetu Rimsku Crkvu i njezinu glavu papu. Nju je branio protiv svih zabluda. Njegova su djela najsavršeniji izražaj katoličkog pravovjerja i skolastike. Ona su prava riznica katoličke nauke i to sa svih područja teologije.
KT
Tekst i slika: www.nedjelja.ba
