Svjetski festival hratske književnosti održan je, od 15. do 17. studenoga, u organizaciji Hrvatske kulturne zaklade – Hrvatsko slovo u suorganizaciji s Društvom hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu. Pokrovitelji Festivala su bili predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović i Grad Zagreb.
Na Festivalu je nastupio i dr. Adolf Polegubić, koji je održao predavanje o temi „Hrvatski književnici u Njemačkoj u novije vrijeme – stanje i perspektiva“. Podsjetio je kad se u obzir uzmu svi podatci i okolnosti kako se može pretpostaviti da u Njemačkoj danas živi između 450 i 500.000 Hrvata. „U Njemačkoj su uz veleposlanstvo u Berlinu otvoreni i generalni konzulati u Düsseldorfu, Frankfurtu, Hamburgu, Münchenu, Stuttgartu te počasni konzulati u Mainzu i Dresdenu, Danas Hrvatsku nastavu u Njemačkoj pohađa oko 3.400 učenika, a vodi je 48 učitelja na 165 nastavnih mjesta. U Njemačkoj djeluje 97 hrvatskih katoličkih misija i zajednica. Podijeljene su u šest pastoralnih područja: Bavarsko pastoralno područje, Pastoralno područje Baden-Württemberg I., Pastoralno područje Baden-Württemberg II., Rajnsko-majnsko pastoralno područje, Pastoralno područje Sjeverna Rajna i Vestfalija i Sjeverno pastoralno područje. U hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj ukupno djeluje oko 90 svećenika, 2 trajna đakona, oko 50 pastoralnih suradnica i suradnika (pastoralnih referenata i referenata zajednica), redovnica, laikinja i laika. U Njemačkoj djeluje 97 hrvatskih katoličkih misija i zajednica. Podijeljene su u šest pastoralnih područja: Bavarsko pastoralno područje, Pastoralno područje Baden-Württemberg I., Pastoralno područje Baden-Württemberg II., Rajnsko-majnsko pastoralno područje, Pastoralno područje Sjeverna Rajna i Vestfalija i Sjeverno pastoralno područje. U hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj ukupno djeluje oko 90 svećenika, 2 trajna đakona, oko 50 pastoralnih suradnica i suradnika (pastoralnih referenata i referenata zajednica), redovnica, laikinja i laika. Važna ustanova za Hrvate katolike u Njemačkoj je Hrvatski (nad)dušobrižnički ured na čelu s naddušobrižnikom, delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj.Hrvatski dušobrižnički ured iz Frankfurta od rujna 1978. objavljuje glasilo hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj Živa zajednica. Glasilo posebno prati brojne aktivnosti naših misija i zajednica, te na suvremen način piše o vjeri, vjerskim i društvenim, socijalnim i obiteljskim te kulturnim temamama. Tijekom svoga izlaženja list je njegovao hrvatsku pisanu riječ i često poticao, poglavito mlade na literarno stvaralaštvo, raspisujući u više navrata i natječaje za najbolju priču i sl. Od 15. siječnja 2018. „Živa zajednica“ je prisutna i u virtualnom prostoru na adresi: www.zivazajednica.de, istaknuo je dr. Polegubić.
Govodreći o hrvatskim književnicima u Njemačkoj, podsjetio je na analizu dr. Milana Bošnjaka, i njegov doktorski rad „Književne prakse hrvatskih pisaca u Njemačkoj 1990. – 2013.“, u kojem su opisane su i analizirane književne prakse hrvatskih pisaca, koji su živjeli i stvarali u Njemačkoj u razdoblju od 1900. do 2013., tj. od raspada Jugoslavije do ulaska Hrvatske u Europsku uniju. „Bošnjak je u tom smislu odredio tri skupine hrvatskih pisaca, iz tog razdoblja. To su pisci politički emigranti, pisci hrvatski službenici i pisci ekonomski migranti, odnosno, pisci potomci ekonomskih migranata.
Uz pisce iz skupine političkih emigranata – Malkicu Dugeč, Vjenceslava Čižeka, Ivana Otta, Gojka Borića, Jozu Mršića i Hrvoja Lorkovića, valja spomeniti i Petra Hinića, Ivonu Dončević, Stjepana Šuleka, Ivana-Iveka Milčeca i Tomislava Đurasovića. Pritom se ne smije izostaviti njemački novinar i publicist Hans Peter Rullman, koji je bio politički zatvorenik u SFRJ te višegodišnji urednik revije Hrvatska domovina u Hamburgu.
Hrvatski službenici Jozo Župić, Adolf Polegubić, Acija Alfirević, Miroslav Lovćanin, Mladen Lucić, Milan Bošnjak i dr. spadaju u književnike. Njihova knjževnost je bliska pučkoj književnosti, a mogla bi se povezati „po poetičkim obilježjima i velikoj popularnosti sa srodnim tipom literature u domovini i njezinoj književnoj tradiciji“. Poetike nekih autora u velikoj su mjeri anakrone, „što valja pripisati ne samo distanci i svojevrsnoj kulturnoj izolaciji, nego profesiji koju ti pisci primarno obavljaju, a ona je u prvome redu pragmatična i strogo vođena karakterom publike na koju računaju. Bošnjak je pak mišljenja kako je poezija Adolfa Polegubića prepoznata i cijenjena, posebice duhovna i ljubavna ispunjena ljubavnom čežnjom i pritajenom strašću, s ipak vidljivim odjecima i u matičnoj kulturi.
U skupini pisaca ekonomskih migranata i pisaca potomaka ekonomskih migranata, prema Milanu Bošnjaku, nalaze se autori književnih djela vrlo visoke umjetničke vrijednosti, a koji su važan dio hrvatske i njemačke književnosti. Tu su autori starijeg naraštaja Dragutin Trumbetaš, Nada Pomper Gulije, Zdravko Luburić, Zvonko Plepelić i Pero Mate Anušić, te Irena Vrkljan. Ovi su autori svoja najznačajnija djela napisali na hrvatskom jeziku. Gojko Borić spominje troje autora koji pišu na njemačkom: Marijana Nakića, koji je promijenio prezime u Nakitsch, Jagodu Marinić i Maricu Bodrožić. Njima se mogu pribrojiti i Nicol Ljubić i Nataša Draganić. Ne pišu svi autori mlađeg naraštaja na njemačkome jeziku, neki pišu na hrvatskome, kao što je Marijana Dokoza. Hrvatsko podrijetlo u Njemačkoj imaju vrlo uspješni i cijenjeni pisci, posebno u žanru kriminalističkog romana, Silvija Hinzmann i Zoran Drvenkar, oboje rođeni u drugoj polovici 1960-ih u Hrvatskoj. Hinzmann je značajna i po kvalitetnim prijevodima nekoliko djela Ivana Otta na njemački jezik, dok su od brojnih Drvenkarovih knjiga dvije dostupne u hrvatskome prijevodu, Touch the flame (2003.) i Sorry (2011.).
Bez obzira na razlike i trendove, heterogene književne prakse hrvatskih pisaca u Njemačkoj, oni predstavljaju integralni dio hrvatske književnosti i oni je na svoj način dopunjavaju i obogaćuju. U ovom predavanju nije bilo moguće istaknuti sve hrvatske književnike koji žive i stvaraju u Njemačkoj. Njihov je broj zasigurno veći nego je ovdje istaknut. Stoga, budućim naraštajima hrvatskih istraživača predstoji još puno posla u daljnjem istraživanju toga važnog područja hrvatske kulture i književosti u njezinu europskom kontekstu i zajednici s njihovom matičnom hrvatskom književnosti i kulturom.
Mišljenja naših sugovornica u zadnjem dijelu teksta na ponajbolji način sagledavaju prilike u kojima djeluju hrvatski književnici u Njemačkoj, o njihovim vezama s njemačkom kulturom, posebice s njemačkim književnicima te o njihovim vezana s matičnom hrvatskom književnosti i kulturom kao i budućim vezama. Hrvatski književnici u Njemačkoj bi trebali biti povezaniji, pa i preko određene udruge, koja u ovom trenutku nedostaje. Hrvatske književnike, koji pišu na njemačkom, trebalo bi u domovini više promovirati. Trebalo bi prevesti njihova izabrana djela na hrvatski. Isto tako, ako se radi o hrvatskim književnicima u Njemačkoj koji pišu na hrvatskom, dobro bi bilo da se njihova važnija djela prevedu na njemački. Nijemci nedovoljno znaju o nama, kao što i mi nedovoljno znamo o njima. To bi bilo korisno i za jedne i za druge. S tim bi se obogatila i hrvatska i njemačka kultura i književnost“, istaknuo je dr. Adolf Polegubić.
A.P.
