| U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH 1. rujna u Franjevačkom samostanu sv. Bonaventure okupili su se provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH te redovnici i redovnice iz sedam zajednica s provincijalnim sjedištem izvan BiH, ukupno 250 sudionika, kao i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC. |
U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održan je u subotu 1. rujna u Franjevačkom samostanu sv. Bonaventure u Visokom XXI. redovnički dan. Sudjelovali su svi provincijalni poglavari i provincijalne poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH te redovnici i redovnice iz sedam zajednica s provincijalnim sjedištem izvan BiH, ukupno 250 sudionika. Redovničkom je skupu također nazočila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC.
Otvarajući skup, dr. fra Miljenko Šteko, predsjednik KVRPP BiH i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, zaželio je dobrodošlicu okupljenim redovnicima i redovnicama te istaknuo: „Ovom prigodom želim izraziti priznanje i zahvalnost za sve što jeste i što činite na ovome našem redovničkom ozemlju Bosne i Hercegovine. Nastavite stvarati i graditi ozračje susreta, zajedništva i širokogrudne radosti.“
Sudionike je uime članova BK BiH pozdravio pomoćni banjolučki biskup Marko Semren, zahvaliviši pritom na „suradnji i odgovornosti za dobro mjesne i opće Katoličke Crkve te konkretnog čovjeka“.
Uime domaćina gvardijan fra Franjo Radman izrazio je radost što se ovogodišnji Redovnički dan održava u visočkoj franjevačkoj zajednici te kazao kako je svaka od zajednica oslonjena na desetljeća postojanja i djelovanja. Premda svoj život nastavljamo na bogatu tradiciju i rad, danas smo ipak pred neobičnim izazovima, istaknuo je fra Franjo te napomenuo da dijeli s prisutnima bojazan da bi ih realnost Bosne i Hercegovine i suočavanje s izazovima koje nosi sutrašnjica mogli zateći nespremne. Stoga su „ovakvi naši susreti, formalno-neformalni, prigoda da se iznova pitamo: Što nam je činiti? Kakve su nam perspektive? Kako krenuti u nutarnju obnovu zajednica i njezinih članova? Kako odgovoriti na potrebe suvremenog čovjeka?“
Skup je moderirala s. M. Julijana Djaković, provincijalna poglavarica milosrdnica Sarajevske provincije. Predavanje „Duhovna zvanja u suvremenom svijetu – izazovi i perspektive“ održao je mr. don Damir Stojić, SDB. U prvom dijelu govorio je o iskustvu rada s mladima u svojoj salezijanskoj provinciji te kazao da su oni kao zajednica analizirali uzroke porasta duhovnih zvanja i zaključili kako je to rezultat onoga na što je pozvana svaka redovnička zajednica: živjeti svoju karizmu i nadahnjivati se na liku utemeljitelja, biti fizički prisutan i zajednički raditi s mladim naraštajima. Posvjedočio je da salezijanska zvanja niču iz oratorija u kojima se mladi okupljaju i druže. Za primjer je naveo don Ivana Bosca koji je znao da pastoral mladih mora biti pokretač duhovnih zvanja i da se rad u pastoralu zvanja i pastoralu mladih prožimaju i nadopunjuju. Cilj je svakog pastorala mladih usmjeravanje mladih da se ostvare i otkriju Božju volju u svom životu.
Drugi dio predavanja posvetio je govoru o razlučivanju zvanja svećeničkih i redovničkih kandidata i kandidatica u tijeku formacije. Na početku je citirao papu Benedikta XVI., koji je 2009. Pontifikalnom vijeću za Južnu Ameriku govorio o odgoju i formaciji svećeničkih kandidata te rekao da bi razdoblje formacije trebalo biti vrijeme dubinskog dijaloga s Kristom, dodavši kako razlučivanje zvanja pripada odgojiteljima, premda se često smatra kako je to prvenstveno kandidatova zadaća. Dakle, razlučivanje je obostrano, ali veću odgovornost ima Crkva, odnosno odgojitelji, koji moraju biti zreli za tu ulogu. U tom duhu, razdoblje formacije treba biti vrijeme kada će se kandidat duboko ukorijeniti u Kristu te će se navikavati i učiti da je Crkva njegov dom. U suprotnom se previše stavlja naglasak na subjektivno i trenutačno raspoloženje kandidata te na njegove emocije, a već papa Pio XI. u enciklici Ad catholici sacerdotti piše da se dokaz za zvanje ne može svesti na subjektivne osjećaje nego na ispravnu nakanu kandidata zajedno s fizičkim, intelektualnim i moralnim kvalitetama. Vrijeme formacije trebalo bi biti razdoblje predanja i opredjeljenja za postizanje cilja. O tome je pisao i sv. Toma Akvinski u Summa Theologiae (ST IIA – IIAE, q. 189, a.10). Istaknuo je da kandidat ne bi smio potrošiti puno vremena razmišljajući je li pozvan. Pritom navodi primjer sv. Petra i Andrije koji su odmah ostavili svoje mreže kako bi slijedili Isusa. Toma Akvinski čak tvrdi da je iskustvo osjećaja pozvanosti ustvari potvrda izabranja. Stoga, vrijeme formacije treba biti obilježeno zajedničkom pretpostavkom da kandidat ima zvanje, a ne s lažnom otvorenošću za druga zvanja dok se priprema za služenje Gospodinu. Naše bogoslovije i kuće formacije trebaju biti ispunjene kandidatima koji nisu došli samo razlučiti jesu li oni za svećenike i redovnike, nego onima koji ostvaruju svoje odluke jer žele biti autentični učenici i misionari Isusa Krista. Zato bi povjerenici za zvanja i odgojitelji trebali priopćiti mladima tu istinu izabranja te ih nesebično pratiti na putu otkrivanja dubine redovničkog poziva. U završnom dijelu predavanja don Damr je predložio neke znakove, odnosno poticajna pitanja duhovnoga rasta za kandidate, ali i već postojeće redovnike i redovnice: Koliko vidimo Božju prisutnost u drugim ljudima i događajima? Koliko oživljujemo krepost ljubavi? Koliko imamo svetu mržnju prema grijehu? Koliko mrzimo svoje grijehe više nego tuđe? Koliko je u nama poniznosti i skromnosti? Koliko i kako molimo? Koliko nastojimo oko moralnog života i razboritosti? Koliko je naše srce nepodijeljeno? Koliko imamo ljubavi prema Crkvi i sakramentima te duboku čežnju za spasenjem duša?Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, Majci svega stvorenja.
Nakon predavanja uslijedila je rasprava, a zatim stanka. Prije mise bila je prigoda za sakrament pomirenja.
Misu u samostanskoj crkvi predslavio je biskup Semren u suslavlju 25 svećenika, a pjevao je zbor bogoslova Franjevačke provincije Bosne Srebrene pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Nakon objeda je bilo organizirano razgledavanje prvoga franjevačkoga samostana sv. Nikole iz 13. stoljeća na području Mile (Arnautovići), a zatim su sudionici mogli razgledavati franjevačku crkvu u Visokom, etnografski muzej, razne zbirke i druge sadržaje te čuti o povijesti visočkoga samostana i gimnazije. Potom je organiziran prigodni kulturno-rekreativni program u kojem su sudjelovali sjemeništarci uz dva kratka filma i fra Mirko Majdandžić sa svojom glazbenom pratnjom. Na završetku programa sudionicima se obratila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović izrazivši radost i zahvalnost što je mogla biti dionica skupa koji povezuje redovništvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Uz prigodne riječi zahvale, skup je u popodnevnim satima zatvorila dopredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža. (IKA)
