Na Duhovski ponedjeljak, 25. svibnja, vjernici hrvatskih katoličkih misija iz pastoralnog područja Sjeverne Rajne – Vestfalije, hodočastili su u marijansko svetište Neviges. Svetu misu u koncelebraciji dvanaest hrvatskih svećenika i rektora svetišta, predslavio je fra Siniša Balajić, provincijal splitske Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja.
Ovo marijansko hodočasničko mjesto je jako drago hrvatskim vjernicima iz pokrajine Sjeverne Rajne Vestfalije koji u velikom broju na Duhovski ponedjeljak već više od pet desetljeća organizirano hodočaste u Neviges. Od tada, vjerni hrvatski vjernici svake godine dolaze u Neviges s velikim pouzdanjem i vjerom, a redoviti program pretvara ovo hodočašće u pravu duhovnu okrjepu, baš kao što je bilo i ove godine.
Dugačke rijeke ljudi čekaju svoj red da se u sakramentu ispovijedi pomire s Bogom. Desetak hrvatskih misionara neumorno ispovijeda. Puno je ljudi pa nema vremena za duže priče. A oni koji se ispovjede, pridružuju se pobožnosti križnoga puta na brdašcu ponad svetišta kroz hladovinu zelenih krošnji. Ove godine veliku kolonu predvodio je dr. fra Ivan Režić, dušobrižnik iz misije Köln koji je i napisao tekst križnoga puta. A onda, nakon križnog puta, svi vjernici se okupljaju u prostranoj crkvi kako bi izmolili Gospinu krunicu što je bio uvod u svečano euharistijsko slavlje započeto u 12 i 30.
Svećenici, ministranti i mladi u narodnim nošnjama, u procesiji su se uputili k čudotvornoj slici Bezgrješne Djevice Marije gdje je provincijal fra Siniša Balajić upalio zavjetnu svijeću i izmolio molitvu Gospi Nevigeškoj. Pred početak misnog slavlja okupljeno mnoštvo u velikoj betonskoj crkvi koja se nadvila poput šatora iznad otprilike dvije i pol tisuće hrvatskih hodočasnika, pozdravio je fra Kristijan Šilić, voditelj Hrvatske katoličke misije Wuppertal koja je nositelj organizacije hodočašća. Nakon njega, uime svetišta, okupljene je hrvatske vjernike pozdravio otac Thomas Diradourian, svećenik zajednice svetog Martina, čiji članovi od rujna 2020. godine opslužuju župu i marijansko svetište u Nevigesu. Abbe Thomas, premda Francuz, hrvatske je vjernike pozdravio na hrvatskome jeziku, posebno zaželjevši dobrodošlicu starijima, obiteljima i djeci, što su vjernici nagradili velikim pljeskom.
Fra Siniša je u propovijedi progovorio o čovjeku današnjice, vremenu nesigurnosti i potrebi svjetla koje dolazi iz vjere, koje je Marija najsvjetliji primjer. „U trenucima kada nedostaje vjere, kao što je to često danas, u svakom trenutku kada se čovjeka ponižava, gazi i ubija, tada se susrećemo s istinskom vjerom, istinskim svjetlom i snagom nebeske Majke.“
Pozivajući se na Ivanovo evanđelje gdje piše: „Život bijaše ljudima svjetlo. I svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“, fra Siniša je istaknuo da „Ivan ne govori da svjetlo dolazi izvana, iz neke daljine. Svjetlo dolazi iznutra, iz same srži ljudskog bića.“
A ljudi koji nose svjetlo ne žive u strahu pred ljudskim postojanjem. U tome vjernik ima najsvjetliji primjer, Blaženu Djevicu Mariju, a ona „ne poziva na zatvorenost i sebičnost, nego na odgovornost za vlastiti život i za ovaj svijet. Govori nam da ne živimo samo za sebe, nego da budemo ljudi nade i otvorenosti prema drugima“, rekao je provincijal i nastavio: „Iako u svijetu susrećemo dobro i zlo, sreću i tragediju, mi kao vjernici znamo da ovaj svijet ne završava s nama, nego da smo pozvani ostaviti trag svjetla i ljubavi.“
Na kraju propovijedi je poručio: „Kada povjerujemo Bogu i živimo svoje kršćansko poslanje, tada postajemo nova mogućnost, novo svjetlo i novi horizont nade za ljude među kojima živimo. Zato nas naša nebeska Majka Marija, kao svoju djecu, uči toj sposobnosti kršćanskog djelovanja. Pozvani smo biti ljudi koji mogu mijenjati tijek povijesti, unositi promjenu u srce svijeta i osvjetljavati najmračnija vremena svjetlom života i ljubavi.“
Mladi obučeni u narodne nošnje za vrijeme prinosa darova, prinijeli su kruh, vino, vodu i zemlju. Liturgiju je svojim pjevanjem uzveličao zbor Hrvatske katoličke misije pod ravnanjem Snježane Peulić, dok je za orguljama bio Marko Peulić. Nakon svečanog blagoslova, glazbenik Stijepo Gleđ Markos je otpjevao nekoliko duhovnih pjesmi, dok su mladi folkloraši iz Wuppertala na platou ispred crkve otplesali nekoliko plesova. Misi je prisustvovao i generalni konzul Republike Hrvatske u Düsseldorfu dr. Ivan Bulić.
Svetište Neviges
Svetište Neviges ima povijest od nekoliko stoljeća. Naime, nedaleko od Nevigesa, 1680. godine, u pedesetak kilometara udaljenom franjevačkom samostanu u Dorstenu, fra Antonius Schirley pobožni franjevac, je moleći kao i svake večeri pred Gospinom slikom koja je visjela na zidu njegove sobe, čuo neobičan glas: „Odnesi me u Hardenberg, ondje želim biti štovana!“ Redovnik nije isprva obraćao previše pažnje tome glasu. Ali, svoj će stav promijeniti već sljedeće večeri kada je čuo isti glas s preciznim uputama: „Unutar godinu i pol dana jedan veliki knez će teško oboljeti i neće ozdraviti. Ozdravit će jedino ako se zavjetuje u Hardenbergu. Ondje mi treba sagraditi samostan. Javi to svećeniku koji upravo započinje gradnju.“ Naime, u Nevigesu se već započelo s osnivanjem franjevačkog samostana. Treće noći slika se ponovno oglasila i navela točan način kako je treba prenijeti.
Dogodilo se da je, nedugo nakon tih događaja, knez-biskup Paderborna i Münstera, Ferdinand von Fürstenberg, teško obolio. Tada su franjevci otišli biskupu noseći mu čudotvornu sliku i prenoseći mu poruku. Biskup je obećao i dao zavjet ukoliko ozdravi da će sagraditi samostan u Nevigesu. Nije bilo potrebno dugo čekati. Ubrzo nakon što je knez-biskup dao zavjet, ozdravio je i na vlastiti trošak dao sagraditi samostan u Hardenberg-Nevigesu, u koji je prenesena čudotvorna slika. Biskup je nakon oporavka, 25. listopada 1681. hodočastio u Neviges i predvodio misu u kapeli svete Ane što je označilo početak hodočašća čudotvornoj slici Bezgrješne Djevice Marije.
Gospina slika u Nevigesu veličine je 6,2 x 9,5 centimetara, a istrgnuta je iz molitvenika „Palmgärtlein“, objavljenog u Kölnu 1661. godine. To ju čini jednom od najmanjih čudotvornih Gospinih slika. Sličica prikazuje Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije. Pod tim se imenom Gospa objavila u Lurdu 1858. godine, stoga se Neviges naziva i „njemački Lurd“. Čudotvorna Milosna slika Blažene Djevice Marije je ugrađena u „Marijin stup“, koji se kao stablo izdiže četiri metra visoko. Iz krune izviru križ i Marija s Djetetom. Godišnje Neviges posjeti oko 250.000 hodočasnika.
Hodočasnička crkva u Nevigesu je vrlo specifična s arhitektonskog gledišta, ali i vizualno. Izgrađena je od betona u nepravilnom obliku, dužine 50 m i s visinom od 37 metara, a projektirao ju je Gottfried Böhm. Svečano je posvećena Mariji Kraljici Mira 22. svibnja 1968. godine. Zanimljivo je da je novu crkvu posvetio kineski katolički biskup Vitus Chang, prvi dijecezanski redovni biskup Sinyanga u Kini, koji je bio pod Njemačkom upravom. Morao se skloniti zbog represije komunističkog režima te je jedno vrijeme bio u egzilu u Hong Kongu i Filipinima, da bi naposlijetku došao u Njemačku, u nadbiskupiju Köln, gdje je aktivno djelovao u pastoralu i redovito predvodio hodočašća u Neviges. Još jedna zanimljivost veže Neviges za krakovskog nadbiskupa kardinala Karola Wojtylu koji je 23. rujna 1978. godine s tisućama poljskih katolika predslavio svetu misu u hodočasničkoj crkvi u Nevigesu.
Tadašnjem krakovskom nadbiskupu nije bio ni na kraj pameti da će samo pet dana kasnije umrijeti papa Ivan Pavao I., u čijem je izboru samo mjesec dana ranije i sam sudjelovao, a još manje je bio svjestan što će njemu, ali i cijeloj Katoličkoj Crkvi, Providnost prirediti toga 16. listopada 1978. godine, svega 23 dana nakon posjeta Nevigesu, kada će ga kardinali izabrati za 264. nasljednika svetoga Petra.
Tekst i foto: Ivan Gavranović
