U spomen: dr. Anto Križić

Hrvatski intelektualac u Njemačkoj dr. Anto Križić preminio je 5. siječnja 2022. godine u Splitu, u večer uoči svetkovine Bogojavljenja, a sahranjen je u rodnom mu Roškom Polju 9. siječnja na Blagdan Krštenja Gospodinova.

Dr. Anto Križić, rođen je 5. kolovoza 1948. godine u Roškom Polju. Bio je liječnik oftalmolog, filozof, suprug i otac petero djece. Završio je Biskupijsku gimnaziju „Josip Juraj Strossmayer“ u Đakovu. Nakon ispita zrelosti slijedi studij filozofije i medicine na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu. Nakon studija je radio kao znastveni suradnik na Fiziološkom Institutu Berlin – Dahlem (Physiologisches Institut der Freien Universität Berlin). Tu je ujedno obranio i postigao doktorat iz područja neurofiziologije, 5. studenog 1985. prirodnoznanstvenim radom „Psychophysische Messungen zum zeitlichen Verlauf der Recalibrierung des Ortswertes der Netzhaut während und nach saccadischen Augenbewegungen“ (Psihofizička mjerenja vremenskog tijeka rekalibracije prostorne vrijednosti mrežnice tijekom i nakon sakadičnih pokreta očiju). Nakon toga slijedi specijalizacija iz oftalmologije na Universitäts-Klinikum Rudolf Virchow u Berlinu (danas Universitätsklinikum Charite). Potom je radio kao stručnjak za oftalmologiju, te je vodio Oftalmološko-kiruršku kliniku u Luckenwalde.

Objavio je dvije knjige: Hrvatska na vjetrometini filozofskih stranputica (Naklada Bošković, Split 2015.) i Diodoros Kronos i umna stvarnost (Naklada Bošković, Split 2017.), kao i mnoge stručne članke na hrvatskom i njemačkom jeziku o filozofsko-teološkim pitanjima, naglašavajući pritom važnost kršćanskih vrijednosti. U posljednje vrijeme Anto je surađivao u njemačkom katoličkom časopisu Einsicht, pri čemu su njegovi članci bili iznimno zapaženi i cijenjeni. Osim navedenih stručnih postignuća, važno je naglasiti njegovo veliko zalaganje za vrijeme Domovinskog rata. Izniman je bio njegov trud u iznošenju istine o događanjima u Domovini javno reagirajući na iskrivljene vijesti u medijima. Imenovan je od strane tadašnjeg ministra dr. Andrije Hebranga 1991. godine za savjetnika Ministarstva zdravstva u Berlinu i kao takav slao mnoge izravne molbe državnim tijelima u Njemačkoj, a između ostalog i Vijeću Europe, kako bi privukao europsku pozornost na sukob koji se odvijao u našim krajevima. Na taj način uspio je osigurati mnoge donacije s kojima je organizirao medicinsku opskrbu i uvelike doprinio unaprjeđenju zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Time je pripomogao uspješnom liječenju ranjenih i bolesnih Domovinskog rata.

Za takva postignuća primio je mnoga priznanja i zahvalnice, između ostalog od strane Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (1992.), Kliničke bolnice Split, Medicinskog centra Dubrovnik, i hrvatske zajednice Herceg-Bosna, Skupština općine Tomislavgrad.