Dugo će pamtiti prvi svibnja 2025. godine u Münchenu na susretu ministranata iz hrvatskih katoličkih zajednica koje djeluju na prostoru Bavarske. Dan kao stvoren za djecu i mlade. Ministrante i ministrantice. Na susret su došli ministranti iz: Traunreutha (23), Freisinga (60), Augsburga (28), Ingolstadta (10), Kemptena (25), Rosenheima (24) i Münchena (86). Ukupno, dakle, 266 ministranata iz bavarskog područja.
Nebo vedro. Puno sunca i puno radosti na licima ministranata i ministrantica, njihovih svećenika, pastoralnih suradnika i roditelja u pratnji. Na raspolaganju im je bilo četrdeset službenih volontera koji su ih dočekali raširenih ruku i široka srca.
S tom radošću najprije su slavili svetu misu u crkvi Dobroga Pastira na čijem zidu na njemačkom jeziku piše da je to crkva za mlade. U njoj se redovito obavljaju službe Božje i druge duhovne ponude za mlade. Ona je obljubljeno mjesto za izvođenje kazališnih komada, koncerata, sastanaka i slavlja.
Ima i svoju povijest opisanu na njemačkom jeziku, i sve to čitamo na zidnoj ploči crkve.
Misu je predvodio fra Petar Klapež, župnik HKŽ München. S njim su slavili: fra Ivan Čugura (Freising), fra Tomislav Puljić (Augsburg), don Mato Križić (Ingolstadt), fra Frano Čugura (Rosenheim), fra Josip Dolić (Kempten), fra Jozo Župić, fra Frano Milanović Litre, fra Slaven Čeko i fra Josip Jurić Šolto (München). Svima u crkvi podijeljen je listić s pjesmama, a pjevanje su predvodili djeca i mladi, te orkestar mladih iz HKŽ München pod vodstvom s. Nikoline Bilić.
Kod oltara su posluživali ministranti i ministrantice iz spomenutih zajednica. Fra Petar je svakoga od njih prije svoje propovijedi upitao iz koje je zajednice, odakle su im roditelji i na spomenuta mjesta bilo da se radilo o Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj, čuo se pljesak prisutnih. Ministranti su bili ponosni na svoje porijeklo, ali i na svoje služenje i zastupanje zajednice iz koje dolaze.
Nakon toga fra Petar je u kratkim crtama govorio o najpoznatijem ministrantu u povijesti Crkve, malom Tarziciju koji je za ime Isusovo postao mučenik noseći hostije zatvorenicima u Rimu, u vrijeme progona kršćana. Zatim ih je želio ohrabriti pozivajući se na moto svjetskoga dana ministranata prethodne godine održanom u Rimu, a moto je glasio: „Ne boj se, ja sam s tobom!“ Završio je riječima: „Isus je s tobom u svakoj svetoj misi, i neka ta radost ne ostane samo u svetoj misi, nego nosimo Isusa u naše zajednice, u naše škole, da drugi preko nas upoznaju Isusa, da budemo dobri, na ponos svojih roditelja i molimo Boga da Isus bude s nama u cijelom našem životu sve do kraja.“
U molitvi vjernika molilo se i za pokojnog papu Franju.
Nakon mise svi ministranti dobili su vrijedne upute od Nikole Hercega, a upute su se odnosile na ručak koji slijedi, te sportske discipline koje će se odvijati nakon ručka i zamolio je sve prisutne da taj susret prođe pod motom triju riječi: Hvala, Mir i Dobro!
Nakon ručka oživjeli tereni i dvorane nadbiskupske gimnazije Edith-Stein u Münchenu. Natjecateljski duh na svakom koraku, a okolo terena zdušno navijanje. Dječaci, djevojčice, mladi, bore se i žele i na sportskom terenu predstaviti svoju zajednicu. Bilo je zadivljujuće. Ne smeta im ni jako sunce. Neumorni su bili u nogometu, graničaru i trčanju na pedeset metara.
Na kraju natjecanja dođoše svi po pehare i medalje koje ponosno staviše oko vrata.
U nogometu do 12 godina dobili smo tri ekipe: Freising 1, München 2 i Traunreuth.
U nogometu do 13 godina: Augsburg 1, München 2 i Freising 2.
Graničar do 12 godina: Rosenheim 2, München 1 i München 2.
Graničar do 13 godina: Freising 1 i München 2.
U trčanju na 50 m, individualno, bodovanje po župi, uzet je prosjek, preko 10 osoba trčalo je iz svake župe:
1. Freising, (najbrži Gabriel Spring), 2. Traunreuth (najbrži Stjepan Bakila, 3. Rosenheim (Kiki).
Prijateljski oproštaj i obećanje da će se iduće godine naći u nekom drugom gradu Bavarske. Hvala svim volonterima, svim domaćicama na prekrasnim kolačima i kavi, i posebice vrlo dobroj organizacije HKŽ München, župskom vijeću na čelu sa Franjom Barišićem i ostalima iz župskoga vijeća.
Tekst: fra Jozo Župić
Slike: s. Nikolina Bilić
