Spomendan Marije Kraljice u liturgijski je kalendar uveo papa Pio XII. i odredio da se slavi 31. svibnja. No, po novom kalendaru slavi se 22. kolovoza, na osminu Marijina Uznesenja na Nebo.
Po Uznesenju Marija je postala Kraljica i Neba i Zemlje, a nauk o njezinu dostojanstvu Kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginum.
Naslov Kraljice ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo Kraljica, već i Gospodarica, Vojvotkinja, pa čak i Carica, odnosno Cesarica. Pridavanje takvih naslova Mariji teološki je opravdano jer se kao Majka i službenica Gospodinova dostojno pokazala takve časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz Njezina bogomajčinskoga dostojanstva.
Kršćanska je pobožnost Marijin naslov Kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči, u srednjem vijeku nastala, molitva Zdravo Kraljice, Majko milosrđa. Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od Njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao Kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe joj u pomoć.
Dolikovalo je da Djevica Majka zbog časti svoga Djeteta najprije vlada na zemlji, a da onda uz slavu zadobije Nebo. Tako je već u tijelu imala predokus budućega kraljevanja. Njoj je pristupio Gabriel s anđelima, a Ivan, radujući se što je njemu kao djevcu s križa bila povjerena Majka Djevica, služio joj je s apostolima. Prvi su se veselili što vide Kraljicu, a ovi drugi Gospodaricu. Jedni pak i drugi, bijahu joj poslušni blagim zanosom odanosti.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji jedino vjernička zajednica Prečistog Srca Marijina na samom sjeveroistoku BiH u Bijeljini na ovaj nadnevak slavi svoj patron.
KT
www.nedjelja.ba
