U to vrijeme kršćanstvo je često bilo progonjeno i bilo je katkada već to dovoljno za smrtnu osudu ako se za nekoga utvrdi da je kršćanin. Vremena progonstva za Crkvu su uvijek teška vremena, ali i razdoblja naročitog blagoslova.
Sv. Fabijan bio je Papa. Prema predaji promatrajući izbor novoga Svetoga Oca na njegovu glavu sletio je golub. Tada je svjetina viknula: „Fabijan je Papa!“.
Četrnaest je godina upravljao rimskom Crkvom. Podijelio je zajednicu na sedam pokrajina kojima je upravljalo sedam pokrajinskih đakona, a jedan je od njih bio i Sv. Lovro. Njima je dodijelio i sedam podđakona kao tajnike da sakupljaju podatke i bilježe djela mučenika. Fabijan je počeo izgrađivati podzemne grobnice, danas poznate kao Kalistove katakombe. Ubijen je u progonima 250. (odsječena mu je glava), te je pokopan upravo u Kalistovim katakombama. Zaštitnik je kovača, ljevača i lončara.
O mučeništvu Sv. Sebastijana sačuvane su dvije poslanice: jedna je slavnog kartaškog biskupa Sv. Ciprijana, a druga Rimske crkve.
Sveti Sebastijan je živio u 3. stoljeću, a rođen je u Milanu. Bio je vojnik u službi cara Dioklecijana i potajni kršćanin. Kao rimski vojnik mogao je doći do kršćana koji su u tamnici čekali pogubljenje te im je tajno prenosio poruke i blagoslove. Kada je njegovo djelovanje otkriveno, Dioklecijan ga je osudio na smrt tako da su ga gađali strijelama 20. siječnja 288.
Danas brojne župne i filijalne crkve te kapele Crkve u Hrvata imaju za zaštitnike ovu dvojicu svetaca.
KT
www.nedjelja.ba