Mladi rob Onezim je dobio ime od svoga gospodara Filemona. Sudeći prema imenu koje na grčkom znači „koristan“ Filomen je bio zadovoljan svojim vlasništvom. Međutim, mladi je rob iskoristio jednu prigodu, opljačkao svoga gospodara te pobjegao za mnogoljudni Rim, sjecište civilizacija i avanturista sa svih strana.
Bilo je to između 61. i 63. godine kada je Sv. Pavao bio u pritvoru, ali je ipak imao dozvolu primati posjetitelje. Nije poznato kako je Onezim čuo za Sv. Pavla te mu došao u posjet u zatvor. Uvidjevši o kakvom je mladiću riječ Sv. Pavao ga je poučavao u vjeri te ga na kraju krstio. Želio ga je zadržati kao svoga pomoćnika međutim ondašnji pravni sustav to ne bi dozvolio jer je Onezim bio tuđe vlasništvo.
Zato ga je poslao zajedno s Tihikom u Aziju Crkvi u Kolose (Frigija, središnja Anatolija, danas Turska) s poslanicom upravljenom Filomenu u kojoj se moli za oproštenje Onezimu.
Poslanica je pravi biser svetopisamske književnosti i dokaz što je Crkva zapravo mislila o strašnoj stvarnosti postojanja ropstva. U poslanici se otkriva Pavlova otmjenost, pažnja prema suradnicima, nježno očinsko srce prema svima i dosjetljiv spisateljski stil.
Oslobođeni Onezim postao je kasnije nasljednik Sv. Timoteja i biskup u Efezu. Oko 90. bio je za progona cara Trajana kamenovan u Rimu i tako položio život za Krista kao mučenik (druga verzija kaže da je bio obezglavljen).
Pravoslavne ga Crkve časte 15. ili 28. veljače kao apostola naroda.
Ž.I., KT
www.nedjelja.ba
