Sveti Ivan evanđelist svjedoči kako se Marija Kleofina nalazila u zboru pobožnih žena koje su s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom molile podno križa na Kalvariji.
Iz Ivanova i Markova evanđelja saznajemo da su pod Isusovim križem bile Majka Isusova, sestra Marijina (Saloma, majka Ivanova), Marija iz Magdale, te Marija Kleofina, majka Jakova mlađega i Josipa.
Poslije Isusove smrti, Marija Kleofina ostaje na Kalvariji, nazoči pokopu s drugim ženama, odlazi na grob s njima – da bi pomazale tijelo Kristovo; one su prvi svjedoci Isusova uskrsnuća.
Sinove Marije Kleofine nazivaju rođacima Isusovim. Smatra se najvjerojatnijim da je suprug Marije Kleofine bio brat Sv. Josipa. Na antičkim ikonama prikazana je u crnini, te izgledom vrlo slična Blaženoj Djevici Mariji s ciljem ukazivanja na krvno srodstvo.
Štovanje Sv. Marije Kleofine, Salome i Magdalene kao žena „mironosnica“, koje su nosile miru da pomažu Isusa, razvilo se u srednjem vijeku, osobito na temelju legende prema kojoj bi nakon Isusova Uzašašća, skupa s Lazarom došle u Marseilles. Ondje su pobožno živjele i umrle. Bez obzira na utemeljenost te legende, svete žene koje su pratile Isusa za njegova javnog života, a u vrijeme njegove muke pokazale veću hrabrost negoli muškarci, zaslužuju poštivanje. One su sve od reda uzorom osjećajne i djelotvorne ljubavi prema Isusu.
On je za njih bio učitelj koga su ljubile, komu su dobro željele, koga su slijedile i komu su služile. Njihova vjerna ljubav na Veliki petak i briga za Isusovo tijelo nešto je najljepše i najljudskije u našoj povijesti. Zato su ih brojni umjetnici oslikali i pod križem i na putu k Isusovu grobu, a njihov je lik za kršćanina, doista, trajno nadahnuće.
J.P., KT
www.nedjelja.ba
