Njezin je život u V. i VI. stoljeću bio je skriven pred svijetom, zavijen u tajnu poniznosti, skrovitosti, šutnje, molitve i povezanosti s Kristom. Može se naslućivati da je s bratom Benediktom provodila pustinjački život dok je on bio još u Subiacu. Sa sigurnošću se zna kako je živjela bar nekoliko godina pred smrt u Monte Cassinu, u blizini slavnog samostana što ga je bio utemeljio njezin brat. Jedanput godišnje običavala bi posjetiti ga i s njime provoditi vrijeme u duhovnim razgovorima. Taj bi se susret zbio izvan samostana, u jednoj izbi na samostanskom posjedu, u koju bi Sv. Benedikt silazio s kojim svojim učenikom.
Liječnici-stručnjaci su 1950. na temelju sačuvanih kostiju Sv. Skolastike došli do zaključka da je bila stasa otprilike 159 cm, a glede dobi da je umrla negdje između 60. i 70. godine. Kosti Sv. Benedikta i Sv. Skolastike bile su od 1950. do 1955., izložene javno na štovanje vjernika, a zatim položene u stari grob pod glavnim oltarom.
Uz Sv. Benedikta i Sv. Skolastiku se štuje kako u benediktinskom redu tako i izvan njega. Božji narod je zaziva protiv groma i kad je suša, da bi po njezinu zagovoru izmolio kišu. Sveticu slave mnogi govori i himni. Posvećeni su joj brojni samostani, crkve, oltari, a ovjekovječili su je i velemajstori umjetnosti na mnogim slikama.
KT
www.nedjelja.ba
