Rođen je 30. travnja 1651. u Reimsu, u Francuskoj, a umro 7. travnja 1719. u St. Yonu kod Rouena. Osnivač je Rada školske braće.
Svoj životni vijek proživio je za vrijeme francuskoga kralja Luja XIV. kada je ta zemlja bila najjača europska velesila. Usprkos sjaju i blještavilu dvorskoga života, kulture i znanosti po gradovima je bilo mnogo siromašnih koji su životarili. Djeci toga siromašnog sloja nazvanog proletarijat posvetio se plemićki sin Ivan de la Salle. Želio je za njih bolji odgoj, školovanje i život. U tome plemenitom i napornom poslu mnogo je pretrpio, ali je ipak ustrajao punih 40 godina.
Osnovnu školu završio je u rodnome gradu te je pošao na viši studij u Pariz na Sorbonu. Za svećenika je zaređen 1687. Posvetio se apostolatu laika, a napose mladeži siromašnih obitelji. Osnovao je Red školske braće koji se proširio po cijeloj Europi, a danas je prisutan i na drugim kontinentima te tako njegova karizma djeluje kroz duhovne sinove, koji i danas nastavljaju njegovo odgojiteljsko djelo.
Osnovao je brojne škole za siromašnu djecu, gdje je školovanje bilo besplatno, na materinjem, a ne na latinskom jeziku. Glavna su mu djela Dužnosti kršćanina (1703.) i Vođenje škola (1717.).
Odgajajući djecu za bolji i čistiji život, pružajući im osnove znanja i uvodeći ih u vjeru Ivan de la Salle zaslužio je da bude uzdignut na čast oltara. Blaženim je proglašen 1865., a svetim 1900.
Papa Pio XII. ga je 1950. proglasio zaštitnikom predavača, učitelja, nastavnika i profesora u privatnim, katoličkim, državnim školama i fakultetima.
Ž.I., KT/www.nedjelja.ba
