Unatoč bogatstvima i zlorabljenju vlasti kojima je bila okružena, Elizabeta je trajno živjela u molitvi, posvećujući se djelima milosrđa i strpljivim pokušajima obraćenja supruga, nasilnog i pokvarenog čovjeka.
Praunuka Svete Elizabete Ugarske, kći Petra III. Aragonskog, Elizabeta je rođena oko 1271., i vrlo se mlada udala za portugalskog kralja Dioniza. Unatoč bogatstvima i zlorabljenju vlasti kojima je bila okružena, Elizabeta je trajno živjela u molitvi, posvećujući se djelima milosrđa i strpljivim pokušajima obraćenja supruga, nasilnog i pokvarenog čovjeka.
Nakon što ju je vlastiti suprug optužio kako potiče bunu sina Alfonsa protiv kraljevskog prijestolja, oduzeta su joj sva dobra pa je primorana na dugo progonstvo u mjesto Alaquer, sve dok je kralj, došavši k sebi, nije pozvao natrag na dvor, zajedno sa sinom, kako bi je napokon počeo slijediti na putu dobra.
Nakon Dionizijeve smrti, 1325. krunu je primio sin Alfons pa je Elizabeta, ostavši sama, napustila dvor kako bi se trajno preselila u mali stan pokraj samostana Svete Klare u Coimbri, koji je ona sama utemlejila.
U dobi od 65 godina, kada se uputila smiriti nebrojenu prepirku između sina i vojvode Alfonsa od Kastilje, na putu za Estremoz uhvatila ju je jaka vrućica te je preminula, okrijepljena sakramentima. Bilo je to 1336.
Ime Elizabeta hebrejskoga je podrijetla i znači: Bog je moja prisega.
J.Vr.,KT
www.nedjelja.ba
