Marija de Mattias se rodila 4. veljače 1805. u Vallecorsi, u biskupiji Gaeta, u Italiji. Njezini roditelji Ivan i Oktavija dali su joj duboko kršćanski odgoj. Dijete je bilo zadojeno naglašenom pobožnošću, a toj kreposti kasnije se pridružiše još dvije: čednost i umrtvenost. To su one u svijetu neugledne vrline, ali koje na osobit način pomažu rastu svetaca.
Na poticaj Sv. Gašpara del Bufalo, utemeljitelja Misionara Predragocjene Krvi, i pod vodstvom Ivana Merlinija, trećega vrhovnog upravitelja te Družbe, Marija je odlučila potpuno se posvetiti Gospodinu. U Acutu, malom mjestu nadomak Rima, osnovala je 4. ožujka 1834. Družbu Klanjateljica Krvi Kristove. Duh Družbe iskazala je riječima: „Ljubav prema Bogu i prema našem dragom bližnjemu“. Klanjanjem raspetom i uskrslom Kristu te preko apostolskih djela želi pomoći svima da upoznaju ljubav radi koje je Isus prolio svoju dragocjenu krv.
Iako u skromnim i siromašnim uvjetima, Marija u Acutu odmah započinje s poučavanjem u školi. Govorila je da „škola nije svrha, nego samo sredstvo koje pomaže doći do duša“. U Krvi Kristovoj prolivenoj iz ljubavi, nalazi nadahnuće za svoj apostolat. Organizira duhovne obnove za žene i djevojke te po tome sudjeluje u „obnovi svijeta“.
Nakon skromnih početaka u Acutu, javljaju joj se prve djevojke koje ju žele nasljedovati. Veliku duhovnu baštinu ostavila je u tisućama pisama koja je napisala, a u kojima su vidljivi Marijini nadnaravni motivi služenja i duboke kontemplacije Krista raspetog iz kojeg je izvirao sav njezin trud i zalaganje za „dragog bližnjeg“.
Umrla je u Rimu 20. kolovoza 1866. Blaženom ju je proglasio papa Pio XII., 1. listopada 1950., a sveticom Ivan Pavo II., 18. svibnja 2003.
J.Vr.,KT
www.nedjelja.ba
