Piše: Doc. dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac,
Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve – Zagreb
Kršćani, vjernici izloženi su brojnim izazovima suvremenog vremena. Mnogi podliježu opasnosti da njihov život, osobito duhovna komponenta bude usmjerena na traženje osobnih užitaka i zaokupljena isključivo vlastitim brigama. U takvom stanju ne nalazi se prostor za druge, za one potrebite i za one na rubovima društva, koji su za većinu nevidljivi te se gubi motivacija i raspoloživost za činjenje dobrih djela (djela milosrđa). No, duhovna praznina i sljepoća za druge nije ono što Bog želi. Onima koji susretnu Isusa Krista, Radosnu vijest – Evanđelje, srce i čitav život bivaju ispunjeni radošću. To je radost koja se živi u svakodnevnim malim stvarima, a čije nadahnuće proizlazi iz života uskrsloga Krista. Radost uvijek mora biti ona po kojoj se može primijetiti Radosna vijest, a pomoć u ostvarenju, u navještaju Evanđelja Crkva pronalazi u svome socijalom nauku.
Evangelizirati socijalno
Isus je obvezao Crkvu da preko nje, tj. preko onih koji su kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, svi doznaju kako se mogu spasiti i doći do potpune istine. „I reče im: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ (Mk 16, 15-16). Naime, svi ljudi, svjesno ili nesvjesno, imaju potrebu za Bogom, oproštenjem grijeha i spasenjem. Sveti Pavao je rekao kako to učiniti – navještajem i življenjem Radosne vijesti, Evanđeljem (usp. Rim 1, 16). Sam navještaj Evanđelja naziva se evangelizacija. Gledano iz perspektive poslanja Crkve ona jedino cjelovito može navješćivati Evanđelje ako istovremeno uključuje i konkretnu društvenu zbilju. Naime, navješćivati poruku Evanđelja svakom čovjeku znači i ozbiljno računati sa socijalnom dimenzijom čovjekova života. Crkva to čini socijalnim naukom kao instrumentom evangelizacije približavajući pojedinca i društvo poruci spasenja iz evanđelja. Pojam socijalni ne ograničava se isključivo na ono što uključuje jednostavno ispunjavanje materijalih potreba drugoga odnosno materijalno pomaganje i darivanje. On je puno širi te obuhvaća konkretno zauzimanje za druge, a uključuje osobni angažman prema drugome u mnogostrukosti odnosa i međusobne komunikacije ljudskoga života. Evangelizirati socijalno znači u srca ljudi uliti smisao i oslobođenje koje donosi poruka Evanđelja tako da se promiče društvo po mjeri čovjeka, jer je ono po mjeri Krista (usp. Papinsko vijeće „Iustitia et pax”, Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 63). Drugim riječima to znači u svjetlu Svetoga pisma graditi čovjekov humaniji, čovječniji svijet i to ne samo kada je riječ o religioznim pitanjima, nego i u svim onim izazovima koji se tiču dostojanstva čovjeka, njegovih prava i sloboda, općeg dobra, društvene pravde, odnosno svega onoga što uključuje etičku dimenziju ljudske stvarnosti. Izvjesno je da u takvoj perspektivi do izražaja dolazi svijest o osobnoj odgovornosti kao i moralne te stručne kompetencije pojedinaca. Svojim socijalnim naukom Crkva postaje bliskija današnjem čovjeku u njegovim svakodnevnim konkretnim potrebama, nadanjima i naporima. Ona ga njime tješi, ohrabruje, podiže i nadahnjuje da nadilazi sam sebe i svakodnevne brige s kojima se susreće i bori.
Interdisciplinarnost
Brinući o čovjekovom životu u društvu Crkva, zbog važnosti koju Evanđelje ima u javnosti, socijalnim naukom brine o kvaliteti društvenoga življenja te ne može ostati ravnodušna prema društvenim zbivanjima kad god se u pitanje postavljaju temeljna i neotuđiva prava svake pojedine osobe ili spasenje pojedinca u različitim dimenzijama svakodnevnoga života, od svijeta rada i poduzetništva, preko prava, politike, kulture i drugoga. Svjesna svojih granica Crkva ne nudi nepromijenjiv i zaokružen nauk koji bi trebalo samo primijeniti na promijenjive životne okolnosti, nego svakodnevno ulazi u dijalog s mnogobrojnim disciplinama koje se bave čovjekom. Stupajući u dijalog i koristeći se dostignućima drugih Crkva putem svojeg socijalnog nauka stječe stručnost, konkretnost i aktualnost koje joj pomažu da čovjeka današnjice može shvatiti i služiti mu obraćajući mu se na uvjerljiv i djelotvoran način. Time se otvara put kojim se preko socijalnog nauka sve druge poziva na upoznavanje Crkve, njezinog značenja i vrjednota koje ona nudi čovjeku današnjice na putu k njegovom osobnom ostvarenju i cilju.
Živa zajednica, 5-6/7-8/2021.
