Još prije 2 godine Hrvatska katolička župa Rosenheim zajedno s Hrvatskom katoličkom župom Traunreut isplanirala je i prvom uplatom potvrdila veliku hodočasničku želju – posjetiti marijansko svetište u Fatimi. Razlog otkazivanja puta bila je svima nama dobro poznata pandemija, ali su ove dvije hrvatske katoličke zajednice ipak uspjele ostvariti svoj hodočasnički naum Majci Božjoj Fatimskoj 28. svibnja 2023.

Znakovit je mjesec svibanj. To je Marijin svibanj. 13. svibnja 2017. navršilo se točno 100 godina od prvog ukazanja Blažene Djevice Marije djeci Luciji dos Santos (10), Franji (9) i Jacinti Marto (7) u portugalskom gradiću Fatimi.

I naša hrvatska hodočasnička grupa od 55 vjernika po dolasku u Fatimu prvu je večer sudjelovala na krunici u kapelici Ukazanja i u procesiji sa svijećama idući za Marijinom kipom. Dvoje vjernika iz naših dviju župa molili su deseticu krunice na hrvatskom jeziku, a slijedio je odgovor na svim drugim jezicima kao i pjesma himna Fatimske Gospe:

„Trinaestoga svibnja u uvali Irija,
s neba se ukaza Djevica Marija.
Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!
Ave, ave, ave Maria…“

Prva dva kišna dana u Fatimi, predvođena stručnim voditeljem Vladimirom Rukavinom, započela su jutarnjim misama u kapelici Anđela Mira, koje su zajedno služili naši dušobrižnici fra Frano Čugura i fra Vislav Krijan. Nastavila su se zatim u upoznavanju svetišta, bazilike, crkve Presvetog Trojstva koja može primiti oko 9000 vjernika, posjetom muzeju krunica, pobožnosti križnog puta na kojem smo upoznavali i mjesta ukazanja Anđela i Gospe. Odlazak u selo Aljustrel i razgledanje mjesta gdje su djeca vidioci rođena bio je posebno zanimljiv.

Posjetili smo i Batalhu koja je na UNESCO-ovom popisu mjesta svjetske baštine, baziliku Santa Maria da Vitoria u gotičko-manuelskom stilu i čuveni dominikanski samostan na spomen Gospe od Pobjede (panteon portugalskih kraljeva). Posebno je ostao u sjećanju suncem okupan Nazare, turističko mjesto na Atlantiku, u kojem smo posjetili zavjetno svetište Gospe Nazaretske. Tu se prema predaji nalazi kip Crne Gospe, jedan od dva najstarija Gospina lika u Portugalu, koji je načinjen u Nazaretu.

Na putu prema Španjolskoj, u sjevernom Portugalu, dolazimo u Bragu, jedan od najstarijih povijesnih gradova Portugala. Osim više od 30 crkava, taj grad, tzv. „protugalski Rim“ ponosi se romaničkom katedralom i križnim putem iz 18. st. Bom Jesus do kojeg vodi monumentalno stubište na brijegu visokom 400 m.

Obilazimo i povijesni grad Coimbru. To je danas grad studenata, s jednim od najstarijih sveučilišnih središta u Europi, koje je utemeljeno 1290. godine. U samom središtu grada posjetili smo sveučilište s baroknom bibliotekom i katedralu. U Coimbri se nalazi Samostan Svetog Križa, gdje je boravio i sv. Ante Padovanski i doživio obraćenje.

Zbog male izmjene plana u programu, prespavali smo u  gradu La Coruna, jednoj od glavnih luka sjeverne Španjolske. Bili smo umorni od duge vožnje, ali je dobar dio hodočasnika izišao navečer u razgledavanje grada i šetnju do glavnog trga Maria Pita posvećen poznatoj heroini grada.

1. lipnja u ranijim jutarnjim satima već smo bili u Santiago de Composteli kojeg je UNESCO 1985. proglasio svjetskom kulturnom baštinom. Grad koji je poznat po hodočasnicima koji hodočaste putevima sv. Jakova, tzv. Camino, za kojeg su izgrađene simbolične točke puta u obliku školjke. Posjetili smo katedralu romaničkog stila u Composteli u kojoj su zemni ostaci Gospodinova apostola sv. Jakova. U franjevačkoj crkvi, čiji Samostan san Francisko datira iz 13. st. imali smo misno slavlje koje su predslavili fra Frano i fra Vislav, a psalme su, gotovo na svim sv. misama koje smo imali svaki dan, pjevale sestre Klara i Laura Vuković svojim anđeoskim glasovima.

Predzadnji dan našeg hodočašća odveo nas je u Porto, gdje smo imali smještaj i noćenje. Grad različito obojenih fasada i vinskih podruma na ušću rijeke Douro u Atlantik. Današnja slika grada koju smo doživjeli slika je u kojoj se izmjenjuju moderna arhitektura, barokne crkve i palače. Posjetili smo katedralu iz 12. st. koja vanjskim oblikom gradnje podsjeća na tvrđavu, ali je unutrašnjost, a posebno terasa s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad, sve oduševila.

Nakon povratka u Fatimu opet smo imali čast biti dio večernje procesije s Marijinim kipom i svijećama u Svetištu.

U glavnom gradu Portugala, čiji se posjet veže za naš posljednji dan hodočašća, razgledavali smo Lisabon. Bili smo kod Oltara Domovine, gdje smo vidjeli veliki spomenik obnoviteljima grada nakon razornog potresa, slikali se pored spomenika moreplovcima, kao i na najljepšoj gradskoj aveniji Libertrade te glavnom trgu Rossio, najstarijem dijelu grada. Posjetili smo katedralu sv. Jeronima, a u crkvi sv. Ante (mjesto rođenja sv. Ante) imali sv. misu. U poslijepodnevnim satima već smo putovali u zračnu luku da se prijavimo na let za München.

Vrijeme provedeno u vožnji autobusom do naših odredišta, koje je uvijek počinjalo molitvom i blagoslovom fra Frane Čugure, iskoristili smo za naše pobožnosti: molitvu krunice koju je započinjao fra Vislav, a zadnjih dana predvodila časna sestra Marta Jozić; za molitvene nakane i  pjevanje hodočasničkih pjesama. Ili pak u upoznavanju s povijesnom, kulturnom i vjerskom pozadinom brojnih portugalskih i španjolskih pokrajina, gradova, sakralnih građevina i drugih znamenitosti, o kojima nas je u zanimljivom stilu duhovnog i turističkog vodiča neumorno informirao naš Vladimir. Naša hodočasnička grupa harmonično je funkcionirala, imali smo lijep smještaj, druženje, uvijek slobodno vrijeme za osobne pobožnosti i kupovinu suvenira.

Fatima nam je bila manje poznata od drugih marijanskih svetišta i zato smo svaki trenutak ovoga prelijepog hodočašća nastojali što više doživjeti i spoznati jer je svaki dan bio obogaćen novim, nezaboravnim iskustvima… S nama uvijek jednostavni, prijatelji, naši fratri, koji su nas duhovno pratili, osnaživali i krijepili misnim slavljima i propovijedima, otvarali nam srca kako bismo radosnije primili, slavili i častili Gospodina i Njegovu Majku.

Vjerujemo da nas je i ovo hodočašće duhovno osnažilo, uzdiglo, promijenilo. Jer na svakom životnom hodu i putu prema Mariji čvrstim koracima dolazimo pred Gospodina.

Karmela Lukanović/www.franjevci-split.hr