Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

REUTLINGEN: 25. obljetnica svećeničkog ređenja vlč. Andrije Župarića

U crkvi sv. Wolfganga u Reutlingenu proslavljena je 29. lipnja, na blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 25. obljetnica svećeničkoga ređenja vlč. Andrije Župarića, voditelja Hrvatskih katoličkih zajednica u Reutlingenu, Metzingenu i Tübingenu. Misno slavlje su, uz vlč. Andriju, suslavili i vlč. dr. Drago Župarić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, vlč. Veselko Župarić, voditelj Hrvatske katoličke zajednice u Freiburgu, fra Milan Gelo, doktorand i župni vikar iz Tübingena, te fra Ivan Penavić, župni vikar iz Singena i student. Među navedenima trojica nose isto prezime: zanimljivo je naime istaknuti činjenicu da vlč. Andrija dolazi iz obitelji koja je dala čak tri svećenika te je svakako bila čast za prisutne vjernike prisustvovati svetoj misi koju su suslavila okupljena trojica braće svećenika.

Vlč. Andrija Župarić svećenik je Vrhbosanske nadbiskupije, rodom iz župe Vidovice u Bosanskoj Posavini. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1998. godine, nakon čega je imenovan župnim vikarom u župi sv. Josipa na Marijin Dvoru u Sarajevu. Od 1999. do 2001. godine obnaša službu župnog vikara u Novom Travniku, a od 2001. do 2003. godine djeluje kao župnik u župi Pećine. Od 2003. godine je župnik župe Lovnica, a od 2010. do 2021. vodi župu sv. Antuna Padovanskog u Lukavcu, u kojoj ostaje do 2021. godine, kada je imenovan voditeljem spomenutih zajednica u Njemačkoj.

Svoje je svećeničko poslanje započeo uz mladomisničko geslo „Nek‘ mi ruka tvoja na pomoć bude jer odabrah tvoje naredbe“ (Ps 119,173), koje je na početku slavlja istaknuo fra Milan Gelo, pozdravivši sve okupljene.

Vlč. Drago Župarić osvrnuo se u svojoj propovijedi na svećenički put vlč. Andrije, koji je obilježen entuzijazmom, vjernošću, radošću te brigom za revno širenje Božjega nauka među povjerenim mu stadom. Pritom je istaknuo izazovovnost svećeničkoga poslanja u današnjem vremenu, snažno obilježenom sekularizmom, materijalizmom, ateizmom, individualizmom i konzumerizmom, koji često izazivaju sumnju, umor i malodušnost. U takvom svijetu svećenik biva svjedokom Božje ljubavi i milosrđa, prijateljem i pratiteljem, služiteljem Božje riječi i oruđem spasenja.

Da je tome uistinu tako, potvrdili su predstavnici hrvatskih katoličkih zajednica u kojima vlč. Andrija trenutno služi, a koji su u svoje osobno i u ime svih triju zajednica istaknuli zahvalnost za njegovu vjernost, posvećenost, ljubav, mudru riječ, otvoreno srce i strast prema Evanđelju. U ime pastoralnih suradnika prisutnima se obratila Vanja Ivković, teologinja i pastoralna praktikantica, a u ime triju zajednica Elizabeta Zirdum, zamjenica izabranog predsjedavajućeg Pastoralnoga vijeća iz Tübingena. Darove su u ime svih zajednica svećeniku uručile Anna Marija Rezo, izabrana predsjedavajuća Pastoralnoga vijeća iz Reutlingena i Ivanka Pavlović, izabrana predsjedavajuća Pastoralnog vijeća iz Metzingena.

Na kraju euharistijskoga slavlja vlč. Andrija je uputio riječi zahvale svećenicima koji su suslavili, predstavnicima pastoralnih vijeća, pastoralnim suradnicima te pastoralnom referentu Željku Galiću, zboru pod ravnanjem gospođe Martine Krajine, čitačima, ministrantima te svim okupljenim vjernicima. Istaknuo je važnost molitve te se preporučio u molitve svojih vjernika.

Okupljeni su se nakon mise nastavili družiti uz zakusku, hrvatsku pjesmu i dobro raspoloženje. Ovim je događajem još jednom potvrđena činjenica da je hrvatska katolička zajednica u inozemstvu ključno mjesto susreta: susreta Boga i čovjeka, ali i susreta čovjeka s čovjekom; mjesto gdje odjekuje Božja riječ, ali i zvoni hrvatski jezik – mjesto očuvanja katoličke vjere i hrvatskoga identiteta. Prevažna je u tom smislu uloga voditelja takve zajednice. Toga su itekako svjesni vjernici ovih triju zajednica, koji su se u velikom broju okupili i svojim dolaskom na misno slavlje Gospodinu zahvalili na daru svećenika kojega im je providio.

Tekst: Ivana Nosić

Fotografije: Petar Ćuk