Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

RAZGOVOR SA SISAČKIM BISKUPOM MONS. DR. VLADOM KOŠIĆEM: Potrebno je ostati u domovini i kada je teško

Sisački biskup mons. dr. sc. Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od oca Ivana i majke Marte ro­đe­ne Dombaj. Odras­tao je u obitelj­skom domu u Družbincu, župa
Petrijanec, gdje je završio i osnovnu školu. Matu­ri­rao je 1978. na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati. Teologiju je studirao na Ka­to­ličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1985., magistrirao u specijalizaciji dogmat­ske teologije 1989., a 1997. godine obranio doktor­sku disertaciju pod naslovom „Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.—1781.) — zna­čajke“. Promoviran je u doktora teoloških znanosti na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. godine. Za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1985. godine. Službovao je kao župni vikar u Karlovcu (Dubovac) i u Zagrebu (Špansko). Od 1990. do 1995. godine vršio je službu upravite­lja župe Hrastovica, a od 1992. do 1995. i upravitelja župe Petrinja. Od 1995. godine predaje kao asistent pri katedri dogmat­ske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim zagrebačkim bis­kupom 29. prosinca 1998., a za biskupa je zaređen 6. veljače 1999. godine u zagrebač­koj katedrali. Papa Benedikt XVI. imenovao ga je sisačkim biskupom 5. prosinca 2009. godine. U službu je uveden na svečanoj euharistiji u sisačkoj prvostolnici 6. veljače 2010. godine. U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnaša službe pred­sjednika Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog i člana Bskupske komisije HBK za dijalog sa SPC.

„Komunizam je umro, ali ne počiva u miru“

Živa zajednica: Od 2010. ste na čelu Sisačke bis­kupije. Što biste posebno izdvojili iz Vašeg dosadašnjeg upravljanja biskupijom?
Biskup Vlado Košić: Vrijeme mi je ovih sedam i pol godina brzo pro­te­klo, a dogodilo se puno toga. Ako trebam nabrojiti neke naše projekte, istaknuo bih sljedeće: 2011. održan je kod nas simpozij „Antiquam fidem” o Sisačkoj biskupiji; 2012. Sisačka bis­kupija bila je domaćin Susreta hrvat­ske katoličke mladeži; 2013. bili smo domaćini i suorganizatori Šestog hr­vat­skog žrtvoslovnog kongresa; 2015. imali smo mariološki simpozij koji smo organizirali zajedno s Hrvat­skim mariološkim institutom na temu „Štovanje Bogorodice u Sisačkoj bis­kupiji” (zbornik radova predstavit ćemo ove godine u prosincu), a prošle 2016. godine promoviran je i film „Sisačka Majka milosrđa” te je u našoj bis­ku­piji održan susret hrvat­skih misionara, a ove 2017. godine bili smo domaćini državnog natjecanja iz vjeronauka (u Topuskom) i međunarodnog sim­po­zija hrvatskih teologa i filozofa. Od institucija osnovali smo 2010. Caritas Sisačke biskupije i uredili zgradu Caritasa s javnom kuhinjom, u kojoj se dnevno prehranjuje oko 160 korisnika; 2012. je osnovan Stolni Kaptol Svetog Križa u Sisku i imenovano 12 kanonika; te je godine završena i obnova Velikog Kaptola u Sisku a u ve­ljači 2013. u njemu je počeo raditi Bis­kupijski ordinarijat; 2015. završili smo obnovu gotičke templarske crkve Uznesenja BDM u Gori; prošle 2016. godine obnovili smo vanjsku fasadu zgrade biskupijskog muzeja, a sada obnavljamo zgradu blizu Katedrale koju smo namijenili za Svećenički dom; također se dovršava vanjski dio gradnje nove crkve Preobraženja Gos­podnjega u Petrinji. Bogu hvala, imamo od početka samostalnog života bis­kupije 12 novih zaređenih svećenika, ove su godine zaređena dvojica mladomisnika, a ima­mo i 10 dijecezanskih bogoslova i 13 sjemeništaraca. Sve nas to ispunja nadom i zahvalnošću Bogu.

Živa zajednica: Kakvo je stanje Hrvatskoj i u Crkvi u Hrvatskoj prema Vašem mišljenju?
Biskup Vlado Košić: Ja sam optimist. Vjerujem da će Bog uvijek voditi Crkvu svojim Svetim Duhom i davati joj pot­rebne karizme i ljude koji će biti odgo­vor na ono što su potrebe naše Cr­kve i naroda. Sigurno, stanje nije ru­ži­­často u našem društvu, ali Crkva upravo ima tu zadaću da se brine za narod i jača ga Riječju Bož­jom te hrani sakramentima, što je osobito važno upravo kad je kriza i kad dođu teškoće.

Živa zajednica: Kako se danas vodi rasprava o hrvatskoj prošlosti i kako vidite hrvatsku budućnost?
Biskup Vlado Košić: Rasprava o hrvatskoj prošlosti ipak se danas vodi s više argumenata i slobode negoli je to bilo prije, ali to je nedovoljno da bismo se do kraja oslobodili totalitarnog komunističkog obruča koji nas još uvijek sapinje. A budućnosti nema bez prošlosti, tako da je taj odnos prema prošlosti i te kako bitan da bismo mogli imati budućnost. Mislim da bi naš hrvatski narod trebao imati lijepu budućnost, no to sada nema jer nosi nepotrebne terete svoje prošlosti kojih se još nije riješio, a to su prije svega ljudi koji su na ključnim mjestima u društvu i koji vode kolo, štono bismo rekli, tj. koji ne mogu drukčije nego su naučili u totalitarnom društvu čiji su
bili dio i promotori. Čuo sam negdje dosjetljivu izjavu: komunizam je umro, ali ne počiva u miru. Odnosno, mogli bismo reći, da je taj sustav koji je propao ipak još živ u ljudima koji su osta­li i koji su ga gradili i koji jedino tako funkcioniraju pa treba vremena da se od toga i oni i društvo oslobode.

Živa zajednica: Kakvi su ekumen­ski i međureligijski odnosi u Hrvat­skoj?
Biskup Vlado Košić: Općenito gledajući odnosi naše Katoličke Crkve i pravoslavnih te evangeličkih kršćana, kao i odnos s muslimanima i Žido­vima je dobar, s poštovanjem i uvažava­njem. Redovito održavamo susrete, prigodom blagdana izmjenjujemo čes­titke, no iza tih događanja na žalost nema dubljeg zajedništva. To se vidjelo u nekoliko primjera koji su još aktualni. Recimo, ja sam u zatvoru posje­ćivao osuđenika Daria Kordića i kad je izišao na slobodu, bio sam jedan od onih koji su se radovali i dočekali ga u zagrebačkoj zračnoj luci. To su veoma oštro islamske vlasti osudile i iz Sarajeva i iz Zagreba. Ja sam se sastao s muftijom Hasanovićem i objasnio sam mu moj odnos prema Dariu i sad smo opet dobri, ali rekao bih da oni druk­čije gledaju neke događaje nego mi. Također sa srpskim pravoslavcima došlo je do određenog ohlađenja odnosa, nakon što je njihov patrijarh Irinej 2015. pisao papi Franji pismo protiv našeg blaženika Alojzija Stepinca.

Bl. Stepinac je činio sve što je mogao u spašavanju svih ugroženih

Živa zajednica: Kako gledate na stanje oko proglašenje kardinala Alojzija Stepinca svetim?
Biskup Vlado Košić: Kao što znate, papa Franjo je inicirao osnivanje mješovite skupine između Katoličke Crkve i Srpske Pravoslavne Crkve (SPC) o bl. Alojziju Stepincu. Ona je započela radom prošle godine u srpnju, i što je dobro, dogovoreno je da završi sa svojim radom u srpnju 2017. godine. Pravoslavni Srbi prigovaraju Sve­toj Stolici da proces kanonizacije bl. Alojzija Stepinca produbljuje nepovjerenje iz­me­đu Hrvata i Srba, ukazujući na žalosnu povijest tih odnosa, osobito tijekom Drugog svjetskog rata, pri čemu osu­đuju bl. Alojzija da je sudjelovao u zločinima protiv Srba u Hrvatskoj. To nije istina! Oni ne mogu to ničim dokazati tako da to zajedničko provjeravanje uloge bl. Alojzija Stepinca u događajima Drugog svjetskog rata ne može i neće donijeti ništa nova, osim onoga što već znamo, a to je da je naš Blaženik doista činio sve što je mogao u spašavanju svih ugroženih, pa tako i Židova i Srba u NDH, zbog toga je bio nepoželjna osoba vodstvu NDH, a spa­sio je i više od 20 tisuća srpske djece s Kozare. Na njegovo zauzimanje izbav­ljen je i zagrebački episkop Dositej iz zatvora te nije, kako je to svjedočio sam o. Dositej, srušena pravoslavna crkva u Zagrebu. Zagrebački je nadbiskup jav­no i privatno prosvjedovao protiv zločina i štitio progonjene, pomagao izbjeglice, pomagao protjerivane i Srbe i Židove i sve ugrožene. Ali njegov je krimen, čini se u tome, što je jasno zastupao da Hrvati imaju pravo na svoju nezavisnu državu. To je, meni se čini, i jedini razlog današnjih srpskih čelnika koji mu ne mogu dokazati nikakvog krivog čina, ali se protive da bude proglašen svetim jer bi to dovelo u pitanje njihove laži, mitove, a najviše velikosrpske planove po kojima Hrvati ne bi smjeli nikada biti samostalni. Takvo djelovanje SPC dovelo je doista do pogoršanja naših međusobnih odnosa.

Hrvatskom vladaju oni koji je ne vole

Živa zajednica: Ulaskom Repub­like Hrvat­ske u EU došlo je do novog ise­lje­ničkog vala, poglavito u Njemačku i druge zemlje zapadne Europe. Osjeti li se to i na području Vaše biskupije?
Biskup Vlado Košić: Da, na žalost, to se osjeti i na području Sisačke bis­kupije. Prema popisu iz 2011. u zadnjih deset godina imamo preko 10 tisuća manje stanovnika. Ali nije to samo posljedica ulaska Hrvatske u EU. Naime, već prije, u bivšoj dr­žavi Hrvati su masovno iseljavali jer je to bila jugoslavenska politika — da bude što manje Hrvata u zemlji. Dakako da su, osim političkih, glavni razlozi odlaženja iz domovine bili ekonomske naravi, ljudi su odlazili za boljim životom, za zaradom.  U ovih već više od 25 godina Hrva­tska kao mlada država nije stvorila uvjete da njezini građani mogu u njoj živjeti od svoga rada. Sigurno jedan je od razloga i obrambeni rat kojim smo morali izboriti slobodu, a koji je uništio mnogo materijalnih dobara. Ipak veći je problem Hrvatima nesklona politika već nekoliko političkih elita koje vladaju zemljom. To izgleda paradoksalno ali je istinito: premda imamo svoju državu, njome vladaju oni koji ju ne vole, odnosno političari koji vole samo sebe a ne svoj narod, ili su još uvijek opterećeni protuhrvatskim, jugoslavenskim i komunističkim, nas­ljeđem. Dok se to ne promijeni, naši će ljudi odlaziti.

Živa zajednica: Kako pomoći da ljudi ne napuštaju zemlju, već da u njoj nađu svoju egzistenciju, a i da se iseljenici u većem broju vraćaju u domovinu? Tko je pritom odgovoran i što bi se pritom moglo učuniti, a i što Crkva čini da mladi ostanu u domovini?
Biskup Vlado Košić: Odgovorni za ovaj novi egzodus iz Hrvatske su najviše političari. Neobično je da ni jedna vlada do sada nije stvorila uvjete da naši uspješni ljudi u inozemstvu mogu, bez velikih problema, dolaziti i ulagati u Hrvatsku. Tako bi se pomoglo najviše domovini. Oni su bili dobri kad je Hrvatska bila napadnuta, kad je bila u ratu, no poslije su im političari zatvorili vrata, kako u ekonomskom tako i u političkom smislu. To je tragično i to se mora promijeniti. Kada pak pitate o ulozi Crkve, ona je uvijek bila uz svoj narod i osnivala hrvatske katoličke misije po čitavom svijetu kamo su odlazili naši ljudi. Upravo ove godine spominje se 50 godina od organiziranog djelovanja hrvatske inozemne pastve. I danas to Crkva nastavlja činiti, ona prati naše ljude i na uslugu im je u inozemstvu. Ali da se zaustavi odlazak, osobito mladih ljudi, iz Hrvat­ske, Crkva može poučavati naše mlade vjernike da je potrebno ostati u domovini i kada je teško, da se domovina brani ne samo oružjem nego još
više živim stanovništvom, da treba graditi domovinu u domovini. Kad je međutim mlad čovjek nezaposlen i ne može planirati svoju egzistenciju jer mu je nesigurna, on koristi svaku priliku koja mu se nudi. Ako ode na neko vrijeme, to ne znači da će u inozemstvu i trajno ostati.

Hrvati izvan domovine njeguju ljubav prema Hrvat­skoj i Bosni i Hercegovini

Živa zajednica: Nedavno ste podijelili sakrament sv. potvrde u hrvat­skim katoličkim misijama Mainz, Ha­nau, Gießen i Wiesbaden. Vaše iskus­tvo susreta s hrvatskim iseljeniš­tvom?
Biskup Vlado Košić: Već sam u svojih 18 godina biskupske službe posjetio mnoge hrvatske zajednice u Njemačkoj, ali i u drugim zemljama Europe i svijeta. Mogu reći da me uvijek zadivi ta svijest koju naši ljudi imaju, a mislim da je jača negoli u domovini. Mislim na domoljubnu svijest, na ljubav prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tim više je teško gledati tolike naše iseljenike, tisuće i tisuće, a osobito mlade kako se školuju i rastu daleko od domovine. Ipak, oni nose svoju domovinu Hrvat­sku i Bosnu i Hercegovinu u srcu i to je lijepo, to veseli. A ja se kao biskup za njih molim, u podjeli sakramenta svete potvrde znam da im se podjeljuje dar Duha Svetoga da mogu ojačani njegovim darovima svoju vjeru živjeti i hrabro svjedočiti. U dio tog hrvatskom katoličkog identiteta pripada i domoljubna svijest te se ja nadam da će, kad bude moguće i na način kako će to Bog dati, i oni danas sutra pridonijeti svojim životom i radom prosperitetu Hrvatske.

Živa zajednica: Vaša poruka za kraj?
Biskup Vlado Košić: Zapravo već sam sve rekao. Ja zahvaljujem našim misionarima, franjevcima koji su me lijepo primili, a koji se zdušno brinu, zajedno s drugim biskupijskim i redovnič­kim svećenicima, za duhovno dob­ro naših hrvatskih iseljenika u Njemačkoj, što se dobro vidjelo u lijepo or­ga­niziranim liturgijskim slavljima podjele sakramenta svete potvrde za naše mlade krizmanike. Želim našim krizmanicima da se oni upute osna­ženi Duhom Svetim u život, da svoju mladost žive kršćanski i vjerno Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, da ne zaborave Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, koje su im prva domovina te da kao ljudi napreduju u svemu što je dobro, lijepo i plemenito.
Razgovarao: Adolf Polegubić