O. Mirko Nikolić, koji vodi duhovne vježbe za hrvatske svećenike i đakone iz zapadne Europe od 09. do 12. ožujka u WILHELM-KEMPF-HAUS Biskupije Limburg, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni, rođen je 1954. u Borovici kod Vareša. U novicijat Družbe Isusove ušao je 1972. Nakon svećeničkog ređenja u Zagrebu postiže magisterij iz teologije kod Isusovaca u Parizu. Sada daje duhovne vježbe i piše kratke meditacije nadahnute Božjom Riječju.
Možete li nam ukratko predstaviti nastanak Družbe i njezino djelovanje danas u svijetu?
Za vrijeme studija u Parizu Ignacije Loyolski je okupio oko sebe šestoricu drugova koji su se nazivali „Prijatelji u Gospodinu“. Čudesno je bilo nadasve to da je tu šestoricu muževa, koji su bili tako različite dobi, karaktera, narodnosti, društvenog podrijetla i duhovnog i apostolskog iskustva, privukao Ignacije svojim primjerom. Među njima najpoznatiji su bili Franjo Ksaverski, najveći misionar u Družbi Isusovoj i bl. Petar Faber najbolji poznavatelj i davatelj Duhovnih vježbi. Svi su položili zavjet siromaštva na Montmartru 15. kolovoza 1534. Zavjetom su se obvezali da će se posvetiti radu svojih bližnjih živeći siromašno i nasljedujući Krista. Hodočastit će u Jeruzalem i tamo ostati. Ako ne budu mogli ostvariti svoje hodočašće tijekom godine, ponudit će se Papi da ih on pošalje onamo kamo bude smatrao da je najprikladnije. Iako tu nije bio spomenut zavjet čistoće, jasno je da su ga držali. A svi su je obećali prije nego su bili zaređeni za svećenike 1537. godine. Premda na Montmartreu u Parizu Družba Isusova nije rođena, ali su tu postavljeni temelji za sve ono što će se jednoga dana dogoditi.
U Rimu su imali zajedničko rasuđivanje o tome što im je dalje činiti. U molitvi i rasuđivanju odlučili su osnovati red koji će se zvati Družba Isusova. Uz uobičajena tri zavjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva odlučili su da će učiniti poseban zavjet poslušnosti Papi i obvezati se da će ići u bilo koji dio svijeta kamo ih Papa bude poslao.
Ignacije je napisao Formulu Instituta, dokument u kojemu je obrazložio što je to Družba Isusova i predao ga Papi na odobrenje. Kad je papa Pavao III. to pročitao rekao je: „Ovdje je Duh Božji!“ Svojom bulom Papa je 27. rujna 1540. odobrio novi red u Katoličkoj crkvi koji je nazvan Družbom Isusovom.
Danas je Družba Isusova prisutna u 112 zemalja širom svijeta, a isusovaca ima 18.516. U 60 zemalja vode preko 600 kolegija, 336 visokih škola i sveučilišta. U isusovačkim školskim ustanovama obrazuje se oko 2 milijuna mladih ljudi. U Rimu vode Papinsko sveučilište Gregorianu i Collegium Germanicum, učilište „Biblicum“ koje je za promicanje biblijskih znanosti i „Institutum Orientale“ koji ima zadaću zbližiti istočnu i zapadnu Crkvu. Brinu se i vode papinsku zvjezdarnicu. Družba Isusova je odgovorna za Radio Vatican i časopis Civilta Catholica. Sve ove ustanove danas djeluju u Rimu. U tim ustanovama, živi i radi 441 isusovac, oko tisuću ih je širom svijeta zaposleno u sredstvima društvenog priopćavanja: radiju, TV, filmu i tisku. U svom radu služe se tiskarstvom, glazbom, sakralnom umjetnošću. Od osnutka reda isusovačko je kazalište bilo važno pedagoško sredstvo, jer je u sebi sjedinjavalo moralnu pouku i šalu. U apostolatu Družbe Isusove od početka misije imaju važno mjesto i veliki broj isusovaca je u misijama.
Načelo Družbe je „Omnia ad Maiorem Dei Gloriam“ („Sve na veću slavu Božju“). Koliko je danas svijest o tom načelu doista prisutna u Družbi i među Vašom subraćom i koliko je ona aktualna?
Sv. Ignacije vrlo često ispisuje u svojim spisima ovu sintagmu koju je Družba prihvatila kao svoj lajtmotiv. Ignacije je bio zaljubljenik u Isusa, a Krist je cijeli svoj život želio slaviti svoga Oca. Ignacije ga želi u tome nasljedovati. To jnam poručuje i Pavao: „Isus Krist jest Gospodin na slavu Boga Oca“ (Fil 2, 11). Također, sv. Ignacije slijedi poziv sv. Pavla koji poziva kršćane da Bogu posvete sve svoje djelo: „Ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite!“ (1Kor 10, 31). Međutim, Ignacijeva originalnost je u komparativu. On sve želi činiti na veću slavu Božju. To je također postao cilj i kriterij za odluke koje donosi vrhovni poglavar Družbe Isusove za bilo koji detalj. To je bilo Ignacijevo načelo i svih Generala sve do današnjega Nikolasa Adolfa. Viša Božja slava i općenitije dobro u Crkvi je ono što vodi i današnju Družbu Isusovu. Zato su Isusovci prisutni na prvim crtama, u kriznim područjima i daju svoj doprinos u svemu gdje to zaželi i odredi sv. Otac Papa. Jasno da na takvim zadatcima može biti i krivih koraka i pogrešnih poteza, ali poslušnost sv. Ocu i crkvenom Učiteljstvu je posljednjih kriterij Družbina načina postupanja u svemu, pa i u ovom načelu više Božje slave.
S isusovcima je došao jedan novi tip redovničkog života: ne žive povučeno nego usred svijeta i ljudske probleme uzimaju kao svoje. Ne vide protivnost između djelovanja i molitve. Naprotiv, u svom apostolatu nastoje sjediniti akciju i kontemplaciju. Ideal im je: Boga u svemu naći, na svakom mjestu i u svakom djelovanju. I sve činiti na Njegovu veću slavu.
Jedna od specifičnosti po kojima je poznat red Družbe Isusove su Ignacijevske duhovne vježbe. S obzirom na to da su ove vježbe pisane davno prije „našega vremena“, koliko ih ljudi danas prepoznaju kao aktualne?
DV su napisane u određenom vremenu, ali nisu pisane samo za to vrijeme. One ne opisuju nekakav stil života ili običaje koji su vezani za jedno određeno vrijeme koje kad prođe pripada povijesti. DV se dižu iznad vremena i zato pripadaju svakom vremenu, zato su trajno aktualne. Aktualne su zbog svoje poruke i svoga poziva. To je isti onaj poziv koji se nalazi u Evanđelju, poziv za obraćenjem, za obnovom i za reformom života. Sam sv. Ignacije kaže u jednoj svojoj uvodnoj bilješci o DV da ih obavljamo zato „da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od kakva nagnuća koje bi bilo neuredno.“ Nije li to trajni poziv i zadatak svakog kršćanina. U tome je aktualnost DV. Onaj koji čuje taj poziv koji je srce Evanđelja prepoznaje snagu i potrebu DV i onda se odlučuje da ih obavi.
Jednu od ponajboljih definicija DV izrekao je hrvatski pisac A.G. Matoš. On je, znamo, bio pronicava duha i vrlo oštar kritičar i polemičar. U njegovoj definiciji iščitavamo i aktualnost DV. On kaže: „…u Duhovnim vježbama nalazimo najbolje djelo praktične psihologije i najbolju metodu za podizanje vlastite duševne energije, jer ta duhovna gimnastika nije služila velikom svecu za sterilne ekstaze i kontemplacije, već kao izvor svih energičnih činova…“ Tko od nas ne želi biti u duhovnoj formi? Tko ne želi imati jak nutarnji duhovni život da se s njim ne poigravaju vjetrovi ovoga svijeta? Tko ne želi biti energičan u ostvarivanju svoga života? Tko ne želi duhovnost i psihologiju praktično provesti u djelo? Sve to DV pomažu čovjeku ostvarivati u njegovu vjerničkom životu.
Jedan od projekata koji je pokrenula DI su molitvena stranica Prostor Duha te Dvonline. Možete li nam reći kako je došlo do tih ideja?
To je hvalevrijedan projekt koji su pokrenula moja mlađa subraća. Kad sam bio pitan sa savjet i neke primjedbe za DVonline, svom sam dušom podržao taj projekt. Nekoć smo govorili o mladima kao jeans i Coca Cola generaciji. Danas možemo govoriti o kompjuterskoj i internetskoj generaciji mladih. To je njihov medij komunikacije. Oni s time jednostavno rastu. Također se iz studija Radio Marije već pet godina daju četverodnevne DV u vremenu došašća. Trebamo iskoristiti sva sredstva koja su nam na raspolaganju za širenje Radosne vijesti. DV u tome mogu puno pomoći. I sv. Ignacije u jednoj svojoj uvodnoj napomeni govori o mogućnosti duhovnih vježbi koje se obavljaju u svakodnevnom životu. To je onda kad osoba ne može ostaviti svoje dužnosti i isključivo se posvetiti DV. U tu vrstu spadaju i ove DV preko interneta. Ipak moram reći da ništa ne može zamijeniti osobno vođene duhovne vježbe. Sasvim je drugačije kad se osoba može isključivo posvetiti DV i ne obavlja ih „usput“ s drugim stvarima svakodnevnog života. I tu je sv. Ignacije jasan. Što se netko više odijeli od svijeta, sposobniji je prići bliže svom Gospodinu. A što mu je bliže, to će biti spremniji primiti njegove milosti i darove.
Na kraju, nerijetko možemo čuti kako u svijetu sve više postaje vidljiv problem nedostatka duhovnih zvanja. Je li taj problem vidljiv i u Vašoj Družbi i kako ga nastojite riješiti za budućnost?
I Družbu Isusovu u Zapadnom svijetu je zahvatila kriza pomanjkanja zvanja. Dok na Zapadu kriza traje, dotle u nekim zemljama kao u Indiji, Maleziji i nekim afričkim zemljama zvanja ima i Družba se širi. I u naše vrijeme odjekuje poziv koji je Isus uputio na početku kršćanstva: „Žetva je velika, a radnika malo! Molite, dakle, gospodara žetve…“ (Lk 10, 2). Molitva je prvo što trebamo učiniti i što uvijek možemo činiti. Uz to naš jedan pater ima dužnost promotora zvanja. On organizira susrete i duhovne vježbe za mladiće koji osjećaju poziv. S njima ostaje u kontaktu i prati ih u vremenu u kojemu se odlučuju stupiti u novicijat. Osobno svjedočenje isusovaca koji rade na župama, predaju na fakultetima, ispovijedaju, koji su katehete po školama i imaju razne druge misije i apostolate, najbolji je primjer i poticaj mladima da se odluče stupiti u Družbu Isusovu. Katkad se zna dogoditi da mladi i preko interneta saznaju za isusovce i zainteresiraju se za Družbu Isusovu. Mnogobrojni su načini „konkretnih koraka“ koje današnji svijet nudi, samo ih trebamo otkrivati i hrabro njima „koračati“.
Razgovarala: Bojana Đukić
Katolički tjednik
