Veliki tjedan je posljednji tjedan pred najveću kršćansku svetkovinu – Uskrs, a započinje Cjetnicom ili nedjeljom muke Gospodnje. Kako je Cvjetnica najava Velikog tjedna, tako je najava Cvjetnice priprema maslinovih ili palminih grančica koje se blagoslivljaju i koriste u liturgiji Cvjetnice.
Stoga su dan pred Cvjetnicu, u subotnje jutro, 28. ožujka, na lijepoj jutarnjoj svježini i obasjani suncem, iza kapele bl. Alojzija Stepinca u Münchenu, pristigle maslinove grančice. čuju se glasovi mladosti. Mlade framašice i framaši su se radosno odmah prihvatili posla. Treba maslinove grančice pripremiti za Cvjetnicu kako bi svi vjernici u HKŽ München, te stranci – Koreanci i Španjolci mogli osjetiti miris mora i maslinovih stabala iz Doline maslina u Dalmaciji.
Njima se pridružio i župnik fra Frano Čugura. Donio kartonske kutije i zadivljen, gledajući kako vrijedne ruke mladih režu grane maslina, uskliknuo: „Dogodine idemo na Brač s kombijem i dovest ćemo maslinovih grana za sve strane misije u Münchenu.“ Mladi jednoglasno prihvatiše prijedlog i nastaviše u dobrom raspoloženju rezati velike grane na manje grančice kako bi na Cvjetnicu svatko bio zadovoljan.
Dok režu obnavljaju uspomene na poslove koje su obavljali u svojim sredinama, bilo gradskim bilo seoskim. I dok slušam njihove razgovore, pada mi na pamet pjesma „Masline“, koju je napisao pjesnik Bože Lovrić:
U zemlju čvrsto spustiše korijenje
i grčem jednim ustremiše grane:
od oluje i sunca izglodane
dvostruke žile spustiše kroz stijenje.
U raspetome deblu k’o da stenje
jad i strahota snage privezane,
što ljutom kretnjom sile razuzdane
il‘ rasap žudi il‘ oslobođenje.
Sutra će grančice masline biti u rukama svih vjernika. Više tisuća njih. Kao što čitamo u Evanđelju po Mateju: „Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!“ (Mt 21,7-9).
Maslinove grane koje nosimo u rukama, sjećaju nas na to. One su znak da je Isus kod nas dobrodošao. Mi ćemo ih nakon svete mise nositi kućama i staviti na posebno mjesto u stanu, iza križa ili slike. Naši mladi framaši i framašice šalju poruke mira, radosti i ljubavi prema Kristu.
Tekst i foto: fra Jozo Župić