Adolf Polegubić: pjesma koju sam dugo pisao

duboko sam udahnuo
duboko poput jame Kamenjarke
iznad mog sela
u koju su bacani Hrvati

ruke su im vezali žicom
odveli ih na brdo
i bacili u Kamenjarku

kosti njihove svjedoče o zločinu
i zločincima

oni su u dubini jame našli svoj mir
a njihovi ubojice bez mira
i svakim pogledom
kojim zalutaju prema brdu
daju svjedočanstvo svojega zločina

o tome se šutjelo
ali jama je rasla
poput noći tamom ovijena
poput zlih vremena
koja su okovala misli
i srca u nevremenu

jer ništa skriveno
ne može ostati zavazda u tami

a onda je došao dan
kad su kosti progovorile
vrisnule iz napuklih lubanja

i danas iz crkve Svih Svetih na Kamenjaku
iznad Vranskog jezera opominju
i mole za svoje ubojice
da im Bog oprosti ako još nije
jer su im oni davno oprostili

Banjevci, 20. srpnja 2021.