Nije povijesna ličnost, nego Bog sadašnjosti; tako je papa Franjo u podnevnom nagovoru ove nedjelje komentirao odlomak iz Evanđelja po Mateju u kojemu Isus ispituje svoje učenike o tome što ljudi, a potom i oni sami, govore o njemu. Sveti je Otac potaknuo vjernike da se upitaju: Je li Isus doista živ u mom životu, je li on moj Gospodin?
Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji? Pitanje je koje Isus postavlja svojim učenicima i koje danas upućuje nama. Papa Franjo se u nedjelju, 27. kolovoza, u podnevnom nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja osvrnuo na odlomak iz Matejeva Evanđelja koji nam predlaže liturgija ove nedjelje. Općenito – rekao je – ljudi lijepo govore o Isusu, mnogi u njemu vide velikog učitelja, posebnu osobu; dobru, pravednu, dosljednu, hrabru… Ali sve je to premalo. Vidjeti ga samo kao lik iz prošlosti, bila bi samo lijepa uspomena na neka minula vremena. A to Isusu ne priliči – napomenuo je Papa te dodao – Doista, odmah potom i učenicima postavlja isto pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“, te i nama ponavlja: „Tko sam ja za vas, sada?“.
Isus ne želi biti protagonist iz povijesnih vremena, nego tvoje danas; ne daleki prorok, nego bliski Bog! Krist nije sjećanje na prošlost, nego Bog sadašnjosti. Kad bi bio samo povijesni lik, danas bi ga bilo nemoguće nasljedovati: našli bismo se pred velikom vremenskom provalijom i, nadasve, pred njegovim uzorom, koji je poput vrlo visoke i neosvojive planine; željni uspeti se na nju, ali lišeni potrebnih vještina i sredstava. Naprotiv, Isus je živ; zapamtimo to, Isus je živ, Isus živi u Crkvi, živi u svijetu i prati nas, Isus je uz nas.
Isus prihvaća naše slabosti i hoda s nama
Njegova nas Riječ i njegova milost prate na najtežim putovima – napomenuo je Sveti Otac. U životu, dakle, nismo sami. Apostol Petar prepoznaje u Isusu Krista, Sina Boga živoga; ne heroja iz prošlosti, nego onoga koji je došao podijeliti radosti i teškoće na koje nailazimo na svojem životnom putu.
Nemojmo se stoga obeshrabriti ako nam se katkad čini da je vrhunac kršćanskog života previsok, a put prestrm. Gledajmo Isusa; uvijek gledajte Isusa; gledajmo Isusa koji hoda uz nas, koji prihvaća naše slabosti, dijeli naše napore i polaže svoju čvrstu i nježnu ruku na naša slaba ramena. S njim u našoj blizini, pružimo i mi ruku jedni drugima i obnovimo svoje povjerenje: ono što nam se samima čini nemogućim s Isusom to više nije!
Je li Isus za mene uistinu živ?
Papa je potom predložio da si svatko od nas danas postavi isto pitanje: Što vi kažete tko sam ja? Dakle, da se upitamo je li Isus za mene velika ličnost, uporište, nedostižan uzor? Ili je Gospodin koji me može odvesti do mjesta do kojega ne mogu doći sam? – rekao je rimski biskup te na kraju potaknuo na jednu vrstu ‚ispita savjesti‘ koji traži odgovore:
Je li Isus doista živ u mojemu životu, i pitam se: živi li Isus sa mnom? Je li on moj Gospodin? Oslanjam li se na Njega u teškim trenucima? Njegujem li njegovu prisutnost kroz Riječ i sakramente? Puštam li mu da me On, zajedno s mojom braćom i sestrama, vodi u zajednici?
Na kraju je papa Franjo zazvao Majku Božju da nam pomogne osjetiti njezinoga Sina živim i prisutnim kraj sebe.
www.vaticannews.va (Vatican News – am; aa)