Od 21. do 25. listopada, u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor – Lužnica, održan je Pastoralni skup hrvatskih svećenika i pastoralnih djelatnika zapadne Europe u zajedničkoj organizaciji Dušobrižništvo za Hrvate u inozemstvu, Hrvatskog dušobrižničkog ureda za Hrvate u Njemačkoj i Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Tema Skupa je bila „Hrvatsko katoličko sveučilište u službi društva i Crkve“. Predavači na ovogodišnjem Pastoralnom skupu su bili profesori s Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Tado Jurić, dr. sc. Suzana Peran, dr. sc. Antonia Puljić, dr. sc. Odilon Singbo i dr. sc. Josip Bošnjaković te rektor dr. sc. Željko Tanjić. Skupu su prisustvovali mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski i predsjednik Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu pri HBK i BK BiH, dr. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, don Ivica Komadina, delegat Dušobrižništva za Hrvate u Njemačkoj te dr. Lukas Schreiber, nacionalni ravnatelj za pastoral stranaca u Njemačkoj pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji.
U utorak, 22. listopada su održana tri predavanja. U jutarnjem dijelu programa predavanja su održali dr. sc. Odilon Singbo i dr. sc. Suzana Peran. Dr. Singbo je održao predavanje na temu „Teološko-pastoralni izazovi transhumanističke vizije čovjeka“. U tom kontekstu, dr. Singbo je govorio o pojmu transhumanizma, koji se pojavio u 20. stoljeću, a definira se kao „intelektualni i kulturni pokret koji afirmira mogućnost i poželjnost suštinskog poboljšavanja ljudskog stanja primjenom razuma i posebno uporabom tehničkih rješenja kako bi se usporilo ili eliminiralo starenje i uvelike poboljšale ljudske intelektualne, fizičke i psihološke sposobnosti.“ Kao dva ključna izazova u kontekstu transhumanizma dr. Odilon Singbo je naveo moć umjetne inteligencije i rodno-ideološki narativ – pitanje rodne disforije, iza koje se krije tehnokratska paradigma. Transhumanizam pomoću umjetne inteligencije želi preobraziti društvo i promijeniti čovjeka, a kroz različite “trans“ izaziva situaciju transmanije pa tako se javljaju pojave poput transrasna što je osjećaj pripadnosti drugoj rasi; transvrsna što bi bio križanac čovjeka i životinje te transdobna što označava osjećaj druge životne dobi. Na kraju se dr. Singbo, osvrćući se na umjetnu inteligenciju rekao: Neodvojivost Adamova daha života i praha zemaljskog pokazuje svu uzvišenost čovjeka nad umjetnom inteligencijom. U konačnici, umjetnu inteligenciju se ne može smatrati osobom“, zaključio je svoje predavanje dr. sc. Odilon Singbo.
Dr. sc. Suzana Peran održala je predavanje na temu „Vjera u doba društvenih mreža“. Računalna tehnologija postaje neophodna u današnjem društvu pa tako je ušlo u sfere vjere koja je pronašla svoje mjesto na društvenim mrežama. Dr. Peran je konstatirala kako je današnje doba zapravo doba digitalnih urođenika. „Digitalni urođenici su oni koji ne poznaju svijet bez digitalnih medija, kroz koji se socijaliziraju, ali i pristupaju vjerskim sadržajima. Ipak, često se kod digitalnih urođenika događa da odustaju i da se odvajaju od konkretne zajednice i traže onda zajednicu gdje im se nešto više sviđa, neki duhovni sadržaj koji traže na društvenim mrežama. To će reći da se radi o nekom nomadskom načinu religioznosti.“ Takav način življenja vjerske prakse, zna dovesti do vjerskog ekstremizma ili pak vjerskog pabirčenja jer se vjera, kako se izrazio papa Ivan Pavao II., gleda kao tržnica. Koristeći društvene mreže, usmjerenost nije više na vlastitu zajednicu, nego izlazi iz tih okvira te poruku koja se šalje može čuti netko tko je daleko, a samim time može izvući iz konteksta ono što se želi reći.
Digitalni prostor bi se trebao shvatiti kao i svaki drugi sekularni prostor u kojem vjernici imaju mogućnost djelovati. „Kada razmišljamo o informiranju naših vjernika o crkvenim temama, postavlja se pitanje gdje se informiraju vjernici? Informiraju li se iz vjerskih medija? Najčešće ne, nego iz nekih drugih medija. Istraživanje je pokazalo da su svjetovni mediji puno čitaju, ali im se malo vjeruje. S druge strane, katoličkim medijima se vjeruje, ali ih se malo čita. Stoga se postavlja pitanje gdje će vjernici doći do informacija? Naći će ih na društvenim mrežama. I zato je važno da, kako kaže papa Ivan Pavao II., da ispunimo i te društvene mreže s kvalitetnim katoličkim sadržajem i naukom“, rekla je dr. Peran.
Dr. Peran se osvrnula i na lažne ili fake vijesti, na dezinformacije koje kolaju po društvenim mrežama i portalima. Referirala se na papu Franju koji je rekao da bi katolički mediji trebali imati važnu ulogu u borbi protiv lažnih vijesti jer kad se malo iskrivljava istina, tu se već radi velika šteta. Spomenula je dva pojma infodemiju i tragediju dezinformiranja. „Zbog širine informacija kojima smo zatrpani, govori se o infodemiji, zbog čega je teško naći kvalitetan sadržaj, a tragedija informacija je posljedica da više ništa ne vjerujemo što pročitamo te da smo sumnjičavi, posebno prema autoritetima“. Zaključno, dr. Suzana Peran je govorila o čestim dezinformacijama o Crkvi, nepoznavanju crkvenog nauka i termina u izvještavanju, što rezultira iskrivljenom slikom o Crkvi te širenju govora mržnje prema vjernicima na društvenim mrežama.
U popodnevnim satima, predavanje o demografskoj slici Hrvatske, pod naslovom Migracijsko iscrpljivanje Hrvatske: Tihi nestanak ili „novi mi“ održao je dr. sc. Tado Jurić. Recentno iseljavanje iz Hrvatske predstavlja najveći iseljenički val Hrvata kroz povijest. Zbog kontinuiranog iseljavanja, hrvatski iseljenici i njihovi potomci danas se mogu naći na svim kontinentima. S druge strane, i recentno useljavanje predstavlja najveći useljenički val osoba iz trećih zemalja u Hrvatsku kroz povijest. Naime, useljavanje kakvom svjedoči Hrvatska najintenzivnije je u cijeloj EU (u relativnom omjeru). Primjerice, u Hrvatsku useljava 25 puta više radnika iz trećih zemalja, nego u Njemačku (istodobno ima najliberalniji pristup imigraciji u cijeloj EU). O kojem razmjeru je riječ pokazuje podatak da je u Hrvatsku u proteklih pet godina uselilo više osoba iz trećih zemalja nego što ukupno ima Hrvata u Kanadi, Australiji ili Čileu. Useljavanjem iz trećih zemalja Hrvatska pak ne uvozi samo radnu snagu, nego i ideologiju multikulturalizma. A on pak ne jamči integracijske učinke kakve se očekivalo. Radi se o procesu koji utječe na društveno povjerenje, socijalnu strukturu, na sigurnost države, na promjenu unutar političkog sustava, ali i na samo razumijevanje države i nacionalnog identiteta, kao i dodjelu državljanstva, a ne samo na ekonomiju, kako se to pogrešno naglašava.
Dr. Jurić je iznio neke statističke podatke koje pokazuju da su Hrvati danas jedna od najstarijih nacija u EU. Prosječna starost stanovništva u samo šezdeset godina porasla je sa 30.7 na 41.7 godina te danas više od četvrtine stanovništva Hrvatske (26%) ima 60 i više godina, a u narednom desetljeću za očekivati je da bi to mogla biti čak trećina stanovništva. K tomu je konstatirao kako „migracije uopće nisu uobičajena pojava u EU kako se to želi prikazati nego je ono isključivo pojava usmjerena od periferije ka jezgri. Dok je iz Njemačke ili Velike Britanije migriralo 1% radnika iz Hrvatske je migriralo 18 %“.
Govoreći o specifičnoj situaciji iseljavanja hrvatskog stanovništva u Njemačku, dr. Jurić je iznio statistički podatak prema kojem sa svakim punoljetnim građaninom koji napusti zemlju, Hrvatska gubi između 50 i 150 tisuća eura (ovisno radi li se o kvalificiranom ili visoko kvalificiranom radniku). Tako ispada da je Hrvatska „poklonila“ Njemačkoj jedan cijeli svoj državni proračun u obliku novca za obrazovanje kvalificiranih radnika – više od 18 milijardi eura.
U srijedu, 23. listopada, u jutarnjem dijelu programa, predavanja su održali dr. sc. Josip Bošnjaković na temu Pastoralni/-a djelatnik/-ca – najsnažniji i najosjetljiviji čimbenik pastoralnog djelovanja: Suočavati se s izazovima straha i tjeskobe te dr. sc. Antonia Puljić na temu Bolesti ovisnosti.
Dr. Bošnjaković je govorio o sebstvu/jastvu, odnosno o identitetu, usmjerenju i ciljevima života, čimbenicima koji doprinose mentalnom zdravlju, ljudskim odnosima, o značenju empatije i intime iz perspektive pastoralnih djelatnika. Citirajući jednog njemačkog autora, istaknuo je kako „živimo u umornom društvu. Živimo u vremenu bez slavalja, u ne-slavljeničkom vremenu“, te je dodao kako u se većini psihoterapijskih pravaca kaže „da nema boljega vremena i mjesta od ovoga sada; najbolje vrijeme je ovo sada ovdje, a najbolje mjesto je ovdje.“
Spomenuo je hebrejsku riječ lice (panim) koja nema singulara, što govori da „nema vašeg lica bez vaših pastoralnih djelatnika, kao ni lica vaših pastoralnih djelatnika bez vašeg lica; jedni ste na druge usmjereni“. Između ostaloga je govorio i o samoći. „Samoća može biti proživljena kao pronalazak samih sebe, puna duha, preduvjet za veće otvaranje svijetu, ili pak nedostatak, odsutnost. Može biti odjek ponosa ili straha. Može biti rezultat životnog zanosa ili pak potreba uništenja i smrti. Samoća može biti zdrava, okrjepljujuća, plodna, ona pred koju se stavljamo bez straha i koja otvara život, kao i patološka samoća, frustrirajuća, puna mržnje, sterilna, koja odbija vanjski svijet, a na koncu i odbijanje samoga sebe. Postoji samoća zore, vezana za rađanje. Postoji samoća koja rasvjetljuje, kao što je nužan trenutak spoznaje samoga sebe i druge osobe. Postoji samoća koju tražimo i želimo jer u njoj pronalazimo sebe, jer imamo prostor za razmišljanje, učenje, kontemplaciju, molitvu, i postoji samoća koju izbjegavamo, jer je izvor nezadovoljstva i nesreće. Postoji i prisilna samoća osoba s invaliditetom, zatvorenika, osobe koja boluje, starca i onoga tko je, zbog razno raznih razloga, izgubio suputnika na svojoj životnoj stazi. Postoji samoća koju odabire osoba radi životnog poziva, iz ljubavi ili iz mržnje, iz potrebe za istinom ili zbog odbijanja suočavanja. Na koncu postoji i ambijentalna samoća kao što je jednostavno odsutnost drugih ali i samoća samoga srca, u odsutnosti ljubavi.“
Drugo predavanje je održala dr. sc. Antonia Puljić na temu Bolesti ovisnosti s posebnim osvrtom na ovisnosti o alkoholu, drogi i kocki. „Kad bih morala sve ovisnosti staviti u jednu rečenicu, onda bih rekla da u pozadini svih ovisnosti stoji popunjavanje emocionalne praznine. Ljudi su oduvijek i u svim kulturama imali snažnu potrebu promijeniti svoju stvarnost, olakšati sebi bol i umanjiti strah“, rekla je dr. Puljić. Govoreći o ovisnosti alkoholizmu, oko 3,8% svih smrti i 4,6 % svih nesposobnosti posljedica je zlouporabe alkohola, što alkoholizam stavlja na treće mjesto javnozdravstvenog problema. „U Hrvatskoj, prema procjenama, ima oko 240 000 ljudi ovisnih o alkoholu, a pri tome od ukupnog broja oko 50 000 otpada na žene ovisnice o alkoholu. Ako još uz to znamo da alkoholizam jedne osobe izaziva patnju i njezine obitelji i okoline i da uz nju barem još 4 osobe pate, jasno je da je alkoholizam najteži socijalni ovisnički problem, kako kod nas, tako i u gotovo cijelom svijetu“, iznijela je statističke podatke dr. Puljić. Govoreći o ovisnosti o drogi, spomenula je kako trenutno vlada pošast konzumacije opojnih droga u Hrvatskoj. Kada je riječ o kocki, naglasila je kako se kod ovisnika o kocki ne uočavaju vanjske promijene na tijelu te je iz toga razloga teško otkriti ovisnike i započeti s rehabilitacijom.
U poslijepodnevnim satima sudionici Pastoralnog skupa su posjetili Hrvatsko katoličko sveučilište gdje je rektor dr. sc. Željko Tanjić prikazao rad i funkcioniranje Hrvatskog katoličkog sveučilišta te održao predavanje na temu Identitet i poslanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
U četvrtak, 24. listopada sudionici skupa su posjetili Krašić gdje su sudjelovali na svetoj misi koju je predslavio mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup uz koncelebraciju mons. Jurja Jezerinca, umirovljenog vojnog ordinarija, mons. Nikole Kekića, umirovljenog križevačkog vladike, krašićkog župnika vlč. Ivana Vučaka te svećenika, sudionika Pastoralnog skupa. U Krašiću su obišli i razgledali spomen dom blaženoga Alojzija Stepinca da bi se potom uputili u nedaleko rodno mjesto blagopokojnog kardinala Franje Kuharića, u Pribić, gdje ih je dočekao vlč. Stjepan Dijaneš. U poslijepodnevnim satima su posjetili i Nacionalno svetište svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske, odnosno hrvatskoga naroda. Kroz povijest svetišta, njegov razvoj i djelovanje, proveo ih je rektor svetišta mons. Antun Sente ml.
Ivan Gavranović
