Pred završetak školske godine u HKŽ München najavaljeno je da će se početkom nove školske godine održati akcija prikupljanja školskih torba – “Projekt ruksak”. Akcija je započela i traje do 20. rujna.
Sigurno ste čuli za poznatu narodnu poslovicu “po jutru se dan poznaje”. Ta poslovica znači, da se po početku nekog pothvata, događaja ili samom početku dana može naslutiti kakav će biti daljnji tijek ili kraj.
Ta se poslovica može primijeniti i na projekt što ga je pokrenula HKŽ München. Naime, vjernici su bili obaviješteni o akciji prikupljanja školskih torba pod nazivom “Projekt ruksak”, a radi se o međunarodnoj humanitarnoj inicijativi organizacije „Mary´s Meals“ kojom se rabljene ili nove školske torbe pune osnovnim školskim priborom, odjećom i higijenskim potrepštinama te šalju djeci u siromašnim zemljama. Cilj projekta je omogućiti djeci koja već primaju tople obroke u školama, da lakše prate nastavu i da uče bolje.
Što staviti u školsku torbu?
Školske torbe ili ruksaci mogu biti rabljeni, ali moraju biti čitavi i čisti. U njih treba staviti: bilježnice (isključivo nove), olovke, kemijske olovke, bojice, gumice, šiljila i ravnala.
Higijenski pribor: sapun, pasta za zube, četkica za zube, mali ručnik.
Odjeća i obuća: kratke hlače ili suknja, majica kratkih rukava, japanke ili sandale, plastični tanjur, šalica i žlica (često se koriste za školske obroke).
Sve osim bilježnica i higijenskih potrepština može biti rabljeno i očuvano, no u torbe se ne smiju stavljati dodatni predmeti izvan službene liste.
Nakon ovog nabrajanja neka nam na poticaj bude i misao Johanna Wolfganga von Goethea: “Uvijek imamo dovoljno vremena da ga koristimo pravilno.” Ili misao Alberta Einsteina: “Jedini je smisao vremena u tome da se sve ne dogodi odjedanput.” A do 20. rujna još svakako ima vremena.
Inače, HKŽ München je i prije osam godina pokrenula i vrlo uspješno realizirala ovu akciju. Hvale vrijedno je i to što se akcija prikupljanja ruksaka prethodnih godina provodilo i u nekim drugim hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama.
Tekst i foto: fra Jozo Župić