Akademski krug HKŽ München organizirao je 24. ožujka predavanje o Korizmi, njenom značenju i pripremi za Uskrs. Predavanje je održao fra Oliver Marčinković, dušobrižnik u župi München.
Vidjevši da se dvorana popunila slušateljima, fra Oliver je kazao da je iznenađen, da je korizma zanimljiva tema. Korizma je priprema za Uskrs, a Uskrs uvijek slavimo između 21. ožujka i 25. travnja. Uskrsni ciklus liturgijske godine je od Čiste srijede (Pepelnice) do Duhova. Pepeo kojim se vjernici posipaju na Čistu srijedu dobiven je od blagoslovljenih maslinovih grančica, a pepeo je simbol pokore i poziv kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve. Ujedno simbolizira plodnost, tj. duhovne plodove.
U korizmi se naglašavaju tri stvari: post, molitva i milostinja. To su sredstva za postizanje oproštenja grijeha. Pokora izražava obraćenje u odnosu prema sebi, prema Bogu i prema drugima. Korizma je kao „mini“ duhovna obnova.
Trajanje posta bilo je različito. Najprije je trajao 40 sati na početku u Rimu, od petka do vazmenog bdijenja. Zatim 40 dana od 4. stoljeća. Pozivalo se na tipologiju Svetoga pisma: potop, Izraelov hod kroz pustinju, Mojsije na brdu Sinaju.
Teološki značaj molitve i posta lijepo su izrazili sv. Augustin i sv. Ivan Zlatousti: Sv. Augustin reče: „Da bi naše molitve dobile zamah te da bi lakše stigle do Boga valja im dodati molitvu i post“, a sv. Ivan Zlatousti napisa: „Post je raskošna hrana naše duše. Kao što obilna hrana ugoji naše tijelo, tako post daje snagu našoj duši.“
Zanimljiv je razvoj korizme. Najprije 40 sati, zatim tjedan priprave, pa tri tjedna priprave, pa šest tjedana priprave i na kraju četrdeset dana priprave.
Fra Oliver je također govorio o ciklusu biblijskih čitanja kroz tri godine. Ove godine je ciklus čitanja kroz godinu A, a u čitanjima je krsni naglasak. Ta su čitanja u prvoj Crkvi služila u pripremi odraslih za krštenje koji su se krštavali na Vazmeno bdijenje.
U prvoj nedjelji korizme govor je o Isusovoj kušnji, u drugoj je govor o preobraženju, u trećoj je govor o Samarijanki, u četvrtoj je govor o slijepcu od rođenja, u petoj je govor o Lazarovu uskrišenju, te nedjelja Muke ili Cvjetnica. Ta čitanja i nama pomažu da mislimo na naše krštenje, na naš identitet i na naše poslanje. Ukratko je progovorio o pobožnosti Puta križa po kojoj vjernici uranjaju u otajstvo Kristova otkupiteljskog čina. Tu su pobožnost posebno širili franjevci.
Zatim se posebice osvrnuo na Veliki tjedan koji počinje nedjeljom Cvjetnice, nedjeljom Muke Gospodnje i Isusova ulaska u Jeruzalem. Završetak korizme je na Veliki četvrtak. Toga dana su samo dvije mise: ujutro misa posvete ulja i uvečer misa Večere Gospodnje. Na Veliki petak je post i nemrs, navještaj Muke i klanjanje križu. Na Veliku subotu je vazmeno bdijenje. To je majka svih bdijenja. Imamo službu svjetla, službu Riječi, krsnu službu, euharistijsku službu. Vrhunac je Uskrs. Prisutni su mogli postavljati pitanja. Uime Akademskog kruga predavaču se zahvalio gosp. Ante Moro, predsjednik Akademskog kruga.
Tekst i foto: fra Jozo Župić