Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

LURD: Hodočašće Hrvata iz Zapadne Europe

Više tisuća Hrvata katolika iz hrvatskih katoličkih misija (HKM) i zajednica iz Zapadne Europe i ove su godine o svetkovini Uzašašća hodočastili u marijansko svetište u Lurd, od srijede 9. do nedjelje 13. svibnja, o 160. godini Gospinih ukazanja u Lurdu, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni i Hrvatske katoličke župe (HKŽ) Frankfurt am Main.

Nakon dolaska u Lurd, na svetkovinu Uzašašća u četvrtak 10. svibnja, svečano misno slavlje u bazilici Svete Krunice predvodio je voditelj Hrvatske katoličke misije Zürich (Švicarska) fra Ivan Prusina, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije sa sjedištem u Mostaru, koji je istaknuo kao je Crkva zajednica koja je pozvana Kristovu poruku prenijeti cijelom svijetu gdje god se kršćani nalaze. I mi smo često skloni gledati u Nebo, poput Isusovih učenika, promišljajući o onom što je gore, iznad nas, kako bismo zaboravili ovo dolje, gdje živimo u svojoj svakodnevici. Ono što smo primili, darovano nam je, ne da zadržimo samo za sebe, već da podijelimo s drugima. Stoga je lijepo gledati u Nebo, ali valja svraćati pogled i prema dolje, tu gdje jesmo, oko nas. Sam Isus nas je više puta na to podsjećao potičući nas na ljubav prema Bogu i čovjeku. Krenimo ususret ljudima u potrebi. Pokažimo im svoje kršćansko lice, svoju vjeru u Isusa Krista. To je danas naše poslanje u ovom svijetu. Najljepši jezik jest jezik ljubavi, a to je čin, djelo. To je jezik koji svi ljudi razumiju i svi mu se ljudi raduju, ali ga s pravom od nas kršćana i očekuju, kako bismo pokazali svoju djelotvornu ljubav, vjeru u Isusa Krista i svoj način života po Isusovim zapovijedima. U tom nam može biti primjer sv. Franjo Asiški, utemeljitelj Franjevačkog reda. Stoga je za nas kršćane istinski važno da ne budemo samo promatrači, ako se s ovog mjesta vratimo kao da se nije ništa dogodilo, već da sve što smo ovdje doživjeli i doživljavamo uistinu postane dio našega života, naše životne stvarnosti i da to onda znamo dijeliti s braćom ljudima oko nas. Na to nas podsijeća i Blažena Djevica Marija, kako bismo živjeli sreću i sretno i na ovoj našoj zemlji. Neka nas Ona bez grijeha začeta, koja je ovdje došla među nas, potakne kako bismo djelotvorno živjeli, svjedočili i propovijedali ono što je Isus započeo, a to je naše poslanje, obveza i zadatak. Trudimo se ići tim putom, sve je potaknuo u propovijedi fra Ivan Prusina. Pozdravnu i zahvalnu riječ okupljenima uputio je uime organizatora župnik HKŽ Frankfurt am Main fra Željko Ćurković, koji je svima zaželio blagoslovljeno vrijeme provedeno u Lurdu.

Dragoga dana hodočašća, u petak 11. svibnja, misno slavlje pred Gospinom špiljom predvodio je župnik HKŽ Main-Taunus/Hochtaunus fra Ante Marković, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Istaknuo je kako ta špilja na neki način simbolizira Gospin zagrljaj. Okuplja nas u jednu obitelj, u zajedništvo. Ovo je mjesto sveto, kazao je fra Ante u uvodnoj riječi. U propovijedi je istaknuo kako se nalazimo na mjestu molitve, susreta s Bogom i Blaženom Djevicom Marijom. Iz iskustva znamo da se molitva najljepše izražava šutnjom. Ovo mjesto na kojem se nalazimo traži šutnju, poklonstvo srca. Ponekad se naše molitve razliju u mnoštvo riječi, u bujicu u koju nadiru mnoge misli, a znamo da u jednu riječ stanu sva naša htijenja i raspoloženje našega srca. Blaženoj Djevici Mariji obraćamo se na mnoge načine u molitvi sv. krunice. Jedan od lijepih načina obaćanja Gospi jest kada molimo njezine litanije. Ne zna se koji je zaziv ljepši. Mariju zazivamo i Katedralom šutnje. Nije to da Marija nema što reći, nije to nedostatak riječi nego primjećujemo da je Marija u Evanđelju malo govorila. Progovorila je samo na četiri mjesta: kod navještenja, kod susreta s Elizabetom, kad je tražila Isusa u hramu i u Kani Galilejskoj. Vjera je proces, sazrijevanje, traženje, otvaranje, pitanja, razgovori, ulaženje u mnoge duhovne prostore gdje čovjek osjeća da mu je potrebno postaviti brojna pitanja. Sve što primamo iz Božje milosti i Gospina zagovora, sve je dobro. Otvorimo se stoga toj dobroti, istaknuo je fra Ante Markvić. Zavjetnu molitvu Gospi Lurdskoj predmolio je fra Željko Ćurković.

Svečano misno slavlje u subotu 12. svibnja u crkvi crkvi Cote Grotte (nasuprot Gospine špilje) predvodio je voditelj HKM Wiesbaden dr. fra Miron Sikirić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene sa sjedištem u Sarajevu. U propovijedi je istaknuo kako nas Marija poziva da osluškujemo glas njezinoga Sina i da ga razmatramo i pohranimo u svom biću. Naš Otac Nebeski ne samo da čuje naše molitve nego ih i uslišava. Dakako, uvijek vršeći svoju, a ne našu volju. Njegova volja bit će naš mir. Zato moramo od Oca uvijek moliti i tražiti. Od Oca se traži s osjećajima djeteta. Nekada našega Oca doživljamo kao strogog gospodara i zaboravljamo da On Otac sluša molitvu svoga djeteta, molitvu siromaha i bolesnika, molitvu onoga koji se ponizio, onoga koji se skrio u dlan ruke, ali je siguran i uvjeren da je Bog njegov Otac ne samo čuo nego i uslišao njegove molitve. To je stav koji u sebi moramo njegovati i koji u nama treba rasti u sigurnosti ne samo da smo slaslušani već i da smo uslišani, a to je zapravo vjera. Kršćanin je pozvan da bude Srce Kristovo. Ako molimo s Kristom, po Kristu i u Kristu, onda nas Otac Nebeski uvijek čuje. Gospodin je naš cilj, a naš put je Marija. Došli smo ovdje kako bismo prepoznali put i uputili se s Marijom, jer ćemo se samo tako boriti s našim iskušenjima i stići do cilja naših duša, do Isusa Krista, kazao je u propovijedi fra Miron Sikirić.

Na misnim slavljima koncelebrala su dvadeset i četiri svećenika, uz asistenciju trajnog đakona, koji su došli u pranji s vjernicima iz svojih misija i zajednica zajedno s drugim pastoralnim djelatnicima, redovnicama i laicima. Hrvatski vjernici su imali prigodu u četvrtak 10. i petak 11. svibnja sudjelovati i u procesiji zajedno s drugim hodočasnicima, a tijekom procesije, u kojoj se nosio Gospin kip, pjevalo se i molilo i na hrvatskom jeziku. Vjernici su nosili i hrvatske barjake i barjake svojih misija i zajednica. Imali su prigodu i za ispovijed, pobožnost križnoga puta na brdu kalvarije uz svetište, te osobne molitve i kupanje u lurdskoj vodi. Pjevanje na misnim slavljima je animirala zajedno sa skupinom pjevača s. Filipa Smoljo, pastoralna suradnica u HKŽ Frankfurt am Main.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić