Duhovna poezija

tu u srcu grada uzdiže se katedrala trajnija od vremena što je prohujalo iznad njezinih zvonika a ona je i majka i zaklon u Isusovu

a svjetlo je Tvoje veliko veće i od Sunca i Sunčeva sustava i od svjetla od kraja do kraja Zemlje i baklja Tvoja osvjetljava tamu

O Višnji Bože, jedini moj Bože, Ti nado mojih odbrojanih dana, Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana, Gdje tru se sati a

Mrtvi mi valovi izbacuju vesla. Sporo idem uza snagu svu. A On mirno spava (k’o da ne zna za me) Ništa za to. On je

Podići se iznad sebe uroniti u tajnu dijete – Boga duša žudi za tim vreba zeđ se taži rosom neba i zov kad čujem da

dok polagano hodam ulicama ovoga grada pazim da ne ozlijedim travku i mrava jer ovo je mjesto sveto dok u mislima prebirem krv i suze