(Izl 19,2-6a; Rim 5,6-11; Mt 9,36-10,8)
U jednom društvu u nazočnosti francuskog pisca i komičara Alphonsea Allaisa govorilo se kako veliki pisac William Shakespeare nikada nije postojao i da je njegova djela napisao netko drugi. Svi su se tomu smijali i podržavali tvrdnju.
Piše: Marko Zubak, Katolički tjednik
Povezoh nedavno dvojicu mladića iz susjednog grada u grad u kojem žive. Možda ih ne bih ni upitao „kako je bilo na žurci?“ da sami odmah ne zahvališe na prijevozu i kako su „prošli put čekali šest sati da ih netko poveze“. A na upit kako je bilo, odgovoriše: „Užasno, jedva čekamo da dođemo kući!“ Ovaj susret s dvojicom razočaranih srednjoškolaca neuspjelom „žurkom“ podsjeti me na, daleko važnije razočarenje prvih Isusovih učenika nakon Velikoga petka. U početku im je bilo dosta zabavno uz Isusa, ali kad On poče spominjati križ i trpljenje te muku i smrt, nije im bilo dobro. Iako im je davao priliku da odu od Njega, nisu to učinili zbog privlačne božanske Isusove snage i ljepote koja je budila u njima svijest kako su im imena zapisana na nebesima kao predstavnicima Dvanaest Izraelovih plemena. Ime je znak, a apostoli su oni koje Isus osobno šalje da idu i rod donose i rod njihov da ostane. Ne da propovijedaju sebe ili po sebi, već Njega i po Njemu. Molimo u ovoj misnoj žrtvi za današnje apostole i trudimo se biti pravi Isusovi trudbenici – učenici i apostoli.
Iznerviran, Alphonse Allais im reče: „I ja mislim da nikada nije postojao. Njegova djela napisao je netko drugi, samo što se i taj drugi, sasvim slučajno, zvao Shakespeare!“
Koliko puta su nam rekli da Bog ne postoji i da je svijet stvorio netko drugi – sama priroda ili slučaj. Tako nedavno u jednoj TV emisiji nešto slično vrlo hrabro ustvrdi autor brojnih knjiga, od pisanja kojih živi, a to je da mi nemamo pravu, tj. Isusovu Bibliju, već „prilagođenu“ koja je nastala puno kasnije od drugih autora. Davno je rečeno da su poluistine opasnije od laži. Ali možda je još opasnije to što nitko ne reagira na takve neistine.
Možda bismo ga trebali upitati poput grofa Rajevskog koji upita Tolstoja: „Lave Nikolajeviču, kako da znam da postoji Bog?“
Tolstoj uzvrati: „Sergeje Rajevski, ti si znanstvenik i gledao si kroz mikroskop?“ „Da“, reče grof. Tolstoj: „Jesi li se ikada zapitao zna li onaj mikrob postojiš li ti?!“
Razočarani učenici – uspješni apostoli
Nema veće radosti za roditelje kada vide da im djeca idu pravim putem. I obratno: nema veće tuge i žalosti ako nečije dijete krene lošim putem. Zabilježeno nam je i u Evanđelju kako majka sinova Zebedejevih moli Isusa da dvojicu njezinih sinova u nebu stavi jednoga zdesna, drugoga slijeva. Bez obzira što Isus to nije mogao ispuniti, ta majčina želja ostaje kao prototip želje svake majke i svakog roditelja.
Upitan nedavno na krizmi svoga djeteta od samog krizmatelja: „Što želi za svoje dijete?“ Otac odgovara: „Želim da bude uspješan!“ A na daljnje pitanje: „Što znači biti uspješan?“, nakon dužeg uvjeravanja ipak razumijeva da je to nemoguće u potpunosti na zemlji, pogotovo ne bez Boga i bez vjere, pa i bez pravih prijatelja, kao što su i apostoli to na kraju razumjeli.
Petar je (za)uvijek prvi
Na svim popisima apostola Petar je uvijek na prvom mjestu. Njegova uloga je i danas, kao što to čini i Petar naših dana, biti Isusova snaga i učvršćivati svoju braću i sestre u vjeri. Ona trostruka zadaća koju mu povjeri Isus potrebna je i danas: da pase ovce i jaganjce učeći ih, usmjeravajući ih i posvećujući ih po sakramentima i Riječi Božjoj. No, Isusov poziv da molimo Gospodara žetve da pošalje radnika u svoju žetvu ne smijemo tako olako zaobići.
Iako nas raduje svako povećanje broja Kristovih svećenika, činjenica je da se broj svećenika u mnogim zemljama smanjuje, a na svakom koraku su vidljive „ovce bez pastira“. Teolog S. Radić daje divno rješenje: „Stoga svi u žetvu! Zapalimo svijet na Arhimedov način… On je prvi čovjek koji je iskoristio sunčevu energiju kao oružje u ratu zapalivši ‚gorućim staklom‘ rimske galije. Bila je to primjena više manjih ogledala postavljenih tako da sve zajedno reflektiraju samo jednu zraku dovoljnog intenziteta da bi izazvala požar drvenih brodova.
U manjku svećenika postanimo svećenici. Stvorimo od sebe čista kršćanska ogledala. Svoja mala svjetla združimo u jednu veliku snažnu kršćansku zraku koja će zapaliti svijet dobrotom, bratstvom i ljubavlju.“
Učinimo to na način ove ugostiteljske djelatnice koja je na putu za posao ugledala prosjaka slična Isusu. Morrisa Pena je konobarica iz Phoenixa – Arizona. Jednoga dana sasvim slučajno, u retrovizoru, jedan čovjek joj je zapao za oko na putu ka restoranu.
Nešto vezano za njega ju je natjeralo da ode i porazgovara s njim. Interakcija koju su imali bila je vrlo posebna, a ona je morala podijeliti taj trenutak na svom Facebooku:
„Danas kada sam krenula na posao, u retrovizoru sam vidjela i primijetila čovjeka koji je sjedio na pločniku preko puta ulice. Njegovo ime je Rick. Prišla sam mu i pitala je li sve uredu? Jedva je promrmljao ’ne‘ i spustio pogled.
Pitala sam ga je li gladan … rekao je ‚jako‘. Pomogla sam mu da ustane i uhvatila ga pod ruku. Predstavila sam se i objasnila da radim ovdje u restoranu i da će nam biti zadovoljstvo da bude naš gost. Smjestila sam ga za stol i rekla da može naruči što god želi na moj račun. Drugi stol častio ga je desertom. Bio je neizmjerno zahvalan … rekao mi je da je došao iz Ohia i da ga je udario auto, a da nije mogao otići u bolnicu jer nema čak ni osobnu iskaznicu.
Pokazao mi je svoju ogrlicu, na njoj je bilo ugravirano ‚Filipljanima 4,13‘ (Sve mogu u Onomu koji me jača). Rekao mi je da je to jedina stvar koju ima. Plakali smo zajedno. Završio je svoj obrok i rekao da nikada neće zaboraviti moje ime, moje lice i kako sam mu pružila nadu.
Pitala sam bi li bilo uredu da se zajedno slikamo, a on je bio oduševljen. Čak je iz jakne izvukao mali češalj i počešljao bradu prije slikanja … preslatko!
Prije nego što je krenuo, skinuo je svoju ogrlicu i dao mi je, rekao je da želi da je ja imam. Ostala sam bez riječi i još uvijek se tako osjećam.
Ovaj čovjek mi je dao jedinu stvar koju je imao i koja mu je nešto vrijedila. To je dug koji nikada neću moći vratiti. Nikada neću zaboraviti Ricka i tih nekoliko trenutaka koje smo proveli zajedno.
Molim vas, zapamtite da budete ljubazni. Zapamtite da pomognete gdje god možete i to učiniti nesebično. Ako možete, podijelite ovaj podsjetnik kako bi više ljudi osjetili ove divne i pozitivne misli prema Ricku i drugim beskućnicima kojima je potrebna pomoć i malo pažnje. Uživajte u današnjem danu“ (novizivot.net).
Ako mislimo da smo samo mi pod stresom ili da nam je to isprika što nismo više Isusovi primijenimo i ove savjete:
Četiri načina kako se uz Božju pomoć osloboditi stresa
Svi smo se mi našli u trenucima kada smo pokušali odraditi previše obveza u ograničenom vremenu, ili smo se suočili s ogromnim računima i malo novca kojim bismo te račune platili. Ako ne raspoređujemo pravilno svoja ograničena sredstva, možemo biti uznemireni i zabrinuti oko toga kako ćemo sve odraditi. Ovaj stres i briga nas mogu ne samo pretvoriti u neugodne osobe, već mogu i utjecati na naše zdravlje.
Kada smo svladani, moramo shvatiti da postoji samo određeni dio onoga što možemo učiniti s vremenom i novcem koje imamo, i da nema ničeg dobrog u brizi za ostalo. Umjesto pokušavanja da sve odradimo ili brinemo jer jednostavno ne možemo sve, moramo biti realistični oko toga što smo sposobni postići. Slijede neki načini na koje možemo to učiniti.
1. Postavite prioritete
Odvojite vrijeme i pregledajte sve što trebate odraditi ili sve što trebate platiti. Obilježite koje stvari su najbitnije, a koje stvari mogu pričekati. Što se tiče obveza, visok prioritet mogu biti poslovni projekti, potrebe obitelji ili bilo što drugo što se mora odmah završiti. Primjerice, kao domaćica, često moram odabrati poslovni rok umjesto sređivanja kuće, jer ako ne sredim kuću, to je samo neugodno, a ako ne završim posao, ugrožavam svoju plaću. Ispitivanje posljedica odlaganja nečeg na popisu će vam često pomoći da uvidite što može, a što ne može čekati.
2. Pitajte za produžetak
Jednom kada ste odlučili na što se trebate fokusirati da bi se odmah odradilo, morate napraviti plan za druge stvari koje će kasniti. Pitanje za produžetak roka je jedan od načina da se oslobodite stresa. Bilo da je u pitanju poslovni projekt, usluga za prijatelja / člana obitelji, ili čak traženje od banke da vam produži poček za nekoliko dana kako biste platili račun, dobivanje na dodatnom vremenu će vam dosta pomoći.
3. Prihvatite da ćete možda nekog iznevjeriti, i to je uredu
Ako kažete nekom da ne možete nešto učiniti za njih odmah, možda ne prođe dobro, ali morate biti iskreni o tome što možete i što ne možete postići za određeno vrijeme. Imam klijente koji mi ponekad pošalju projekt i žele da ga istog dana odradim. Postoje dani kada to mogu ispuniti, ali postoje dani kada imam i druge poslovne rokove koje trebam ispuniti, ili vrijeme koje sam dogovorila s obitelji ili prijateljima. Tada, moram obavijestiti svog klijenta da neću moći završiti projekt u vremenu koje je odredio, ali da mogu odraditi sljedećeg dana. Shvaćam da im ovo pomalo smeta, ali je bolje tako nego prihvatiti rok i živcirati se zato što ga moram završiti istog dana i što vjerojatno neću ispuniti druge rokove jer sam rekla da, kada je trebalo reći ne.
4. Stvorite prostora u životu za iznenadne slučajeve
Ako vaš popis obveza obuhvaća više od vremena koje imate, vrijeme je da preispitate neke stvari. Jednako bitno je da iako je popis obveza izvediv sa svim slobodnim vremenom koje imate, također možda trebate nešto smanjiti ili odbiti. Moramo se sjetiti da se život događa – možete se razboljeti, vaša djeca se mogu razboljeti, hitni slučajevi se događaju, prometne gužve, dugi sastanci, itd. Nešto će vas sigurno zadržati s vremena na vrijeme, i ako je vaš raspored napravljen bez ijednog slobodnog trenutka, vjerojatno će vas zadržati stvari koje će neočekivano iskrsnuti. Baš kao što je pametno poći ranije da bi na vrijeme stigli na posao ili sastanak u slučaju da je gužve u prometu, također je dobra ideja da date sebi još slobodnog vremena u životu kako biste završili sve što je potrebno (kao i napraviti mjesta u proračunu za neočekivane troškove koji se mogu pojaviti).
Isus nas ohrabruje da ostavimo naše brige kraj vrata: “Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.”(Mt 6,34). Umjesto toga: “Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.” (r. 33). Prihvatite svoja ograničenja i učiniti ono što možete, vjerujući Bogu da će vam pomoći za ostalo.
Autorica: Cortni Marrazzo; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
www.nedjelja.ba