U nedljelju, 4. veljače u župnoj crkvi sv. Martina u Mailingu, Hrvatska katolička zajednica Ingolstadt je proslavila svoga nebeskoga zaštitnika sv. Ivana Bosca. Svečano misno slavlje predslavio je profesor liturgijske znanosti na fakultetu u Augsburgu, dr. don Josip Gregur, kojega je na početku slavlja pozdravio voditelj HKZ Ingolstadt don Mate Križić zahvalivši predsjedatelju slavlja za dolazak, kao i drugim svećenicima koji su koncelebrirali, među kojima su bili župnik župe sv. Martina, Urlich Flashar, propovijednik don Bernhard Seggewiß iz samostana Salezijanaca u Junkerathu iz biskupije Trier, don Hubert Gerauer iz oratorija svetog Josipa, župni vikar Dijin Aryancheril iz Gredinga i vlč. dr. Clemens Hergenröder, župnik sv. Josipa i sv. Konrarda u Ingolstadu. Na misi su sudjelovali i đakon Dragan Miloš, brat Michael Schmitz – salezijanski brat iz Junkerhata, te dva bogoslova, Marko Pavlović i Samson iz Eichstätta.
Za glazbeni ugođaj misnog slavlja pobrinio se mješoviti zbor VIS Karizma, koji je svojim glasovima uzveličao euharistijsko slavlje zaštitnika HKZ Ingolstadt, don Bosca. Svojim preljepim glasovima, nakon pričesti, u veselom ozračju, prvopričesnici s manjom djecom otpjevali su i otplesali pjesmu; Hey don Bosco dobro doš´o, uz pratnju violinistice; Marije Klišanin i Fabijana Rimac na gitari.
Don Bosco je sjaj Božje ljubavi prema siromašnima i mladima
U povijesti je dugo bilo kritizirano, da katolici slave svece na krivi način, odnosno samo je jedan posrednik između neba i zemlje i ne treba drugih – takva je bila kritika prema katolicima. Međutim, katolici u svecima ne slave samo nekog čovjeka. Kod don Bosca, to ne bi bilo važno, da taj čovjek, nije živio sasvim za Krista i iz Krista – tako je postao ikona Gospodinova u ovom svijetu. Živio je i zračio upravo onom ljubavlju koju je Krist imao za sve ljude, a pogotovo za mlade koje je okupljao i blagoslovljao. Don Bosco je tako sjaj Božje ljubavi prema siromašnima i mladima, u čijem liku gledamo ikonu Isusa Krisa, koji je za nas živio i umro te svoju ljubav iskazao za nas kod svoga Nebeskog Oca.
Veseli don Boscov duh
Nakon uvodnih riječi prof. dr. Josipa Gregura, vrlo zanimljivim i pristupančnim načinom homiliju je održao don Bernhard Seggewiß. Započeo je pitanjima za malde i prisutnu zajednicu; jesu li se naspavali, jesu li budni te da li se sjećaju svojih snova. Nadalje, počeo je govor o prisjećanju don Boscova sna s 9 godina, koji je ujedno jedan od važnijih i obilježavajućih snova don Bosca. U snu je bio na velikom polju s dječacima gdje su se oni tukli i svađali, međutim na jednom je Don Bosco vidio Isusa koji mu je rekao: Gledaj da dođu u mir. Taj san prepričao je svojoj majci, baki i dvojici braće, jedino mu je majka odgovorila da bi mogao postati svećenik – što se i dogodilo. Za vrijeme svoga ređenja, sakristan je uhvatio jednog mladića kako krade novac jer je bio gladan. Don Bosco je zamolio sakristana da mladića pozove nazad te ga pitao zna li moliti – na što je mladićevo lice i srce ostalo skamenjeno. Zatim je don Bosco učinio nešto što je njemu svojstveno i što se inače u sakristiji ne čini, pitao ga je zna li zviždati.
Nakon ovoga, don Bernhard Seggewiß je cijelu zajednicu pozvao na zviždanje objašnjavajući da se upravo tom malom gestom otvara srce, tada se može dogoditi upravo taj razlog zašto smo i mi svi tu prisutni – da nam se otvori srce za radost, što Isusa čujemo i doživljavamo. Tako je don Bosco krenuo u misiju pomaganja mnogim mladim dječacima da njihov život postane dobar i pravedan. Don Boscu je u njegovom radu s mladima bila jako važna radost prema Bogu koju je sam živio. Čak se govorilo da je don Bosco bio najveseliji i najradosniji kada je imao najveće brige, jer je uvijek tada govorio: Isuse, Bože ti mi moraš pomoći. Na kraju svoje neobične ali simpatične i pristupačne homilije don Bernhard Seggewiß je okupio sve mlade iz čitave crkve te su zajedno zaplesali uz jednu pjesmu; Ich bin von innen, außen, oben, unten, glüklich alle Tage weil Jesus bei mir war, na što je čitava zajednica podržala mladež i don Bernharda Seggewißa uz veliki plijesak i radost na svojim licima.
Tekst: Elizabeta Mates, mag. theol.
Foto: HKZ Ingolstadt
