U subotu, 19. rujna, hrvatski vjernici iz Belgije, Nizozemske, Luksemburga i Njemačke, hodočastili su u svetište Djevice siromaha u Banneuxu.
Belgijsko svetište Banneux zrači tišinom i spokojem, pozivajući na poniznu molitvu i pobožnost. Među onih gotovo pola milijuna koji godišnje posjete Banneux, upisani su i hrvatski hodočasnici koji nastavljaju neumorno, iz godine u godinu, upućivati svoje molitvene vapaje Djevici Siromaha. A tako je bilo i na 51. hodočašću u subotu, 19. rujna, na kojem se okupio veliki broj hrvatskih hodočasnika iz Belgije, Nizozemske, Luksemburga i Njemačke. Svetu misu je predslavio fra Kristijan Montina, voditelj Hrvatske katoličke župe Wiesbaden uz koncelebraciju desetak hrvatskih svećenika i jednog njemačkog đakona.
Prije mise, veliko je mnoštvo hrvatskih vjernika pristupilo sakramentu ispovijedi. A koji su se ispovjedili, uputili bi se na pobožnost križnoga puta u obližnjoj šumi. Tekst križnoga puta su za ovu godinu pripremili mladi iz HKŽ Wiesbaden sa sestrom Gordanom Davidović, ali su zbog nepredviđenih okolnosti kasnili te je moljen drugi križni put. A završna postaja križnoga puta je kao i svake godine bila kod skromne, ali drage kapelice s natpisom „Croatia semper fidelis – Hrvatska uvijek vjerna“ koja je izgrađena zahvaljujući dobrovoljnim prilozima brojnih hrvatskih vjernika te blagoslovljena 21. rujna 2014. godine.
Nema ljepšeg uvoda u misu od ispovijedi i pobožne molitve, a dodatno su ovogodišnje hodočašće uljepšale tri djevojčice koje su uz pratnju harfe i violine otpjevale molitvu „Zdravo Marijo“. Kad je u pobožnoj atmosferi utihnula pjesma, četvorica mladića su ponijeli kip Gospe siromaha predvodeći procesiju vjernika u narodnim nošnjama, a iza kojih su koračali ministranti i svećenici. I cijelo to vrijeme Gospin je kip „hodio“ nošen na ramenima hrvatskih mladića, unatrag, pogleda uprta prema svećenicima, što je lijepa tradicija svetišta Benneux i spomen na osam ukazanja iz 1933. godine za vrijeme kojih je Gospa, krećući se unatrag, dozivala djevojčicu Mariette Beco.
Voditelj misije Aachen i nositelj organizacije hodočašća u Banneux fra Ivica Radić je pozdravio svećenike i sve vjernike iz Belgije, Nizozemske, Luksemburga i Njemačke, a posebno hodočasnike iz Hrvatske katoličke župe Wiesbaden koji su stigli s četiri autobusa. Uvodeći u ovogodišnje hodočašće, fra Ivica je ukratko prikazao povijest svetišta Banneux u koje hrvatski vjernici dolaze od 1976. godine. Fra Ivica je također podsjetio na lijepu tradiciju da se na hodočašću Djevici siromaha, svake godine prikuplja pomoć za potrebite, a to je nastavljeno i ove godine kada su se prikupljala sredstva za pučke kuhinje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Polazeći od Gospina naslova u Banneuxu kao „Gospe siromaha“, fra Kristijan Montina je u propovijedi postavio pitanje jesu li vjernici doista siromašni, unatoč materijalnom blagostanju.
U tom je kontekstu govorio o siromaštvu koje se ne odnosi samo na materijalne prilike, nego ponajprije na nedostatak ljubavi, praštanja, vjere, poštenja, suosjećanja i poštovanja prema drugome. Podsjetio je na tolike bolesne, ranjene, napuštene i osamljene, na ljude koji leže u bolnicama, domovima i hospicijima, kao i na sve koji su potrebni blizine i ljudske topline.
Fra Kristijan je kazao kako je suvremeni čovjek često „siromašan u ljubavi“. Želi da ga drugi vole, ali sam teško iskazuje ljubav. Nedostaje mu, kako je istaknuo, i ljubaznosti, osmijeha, zagrljaja i spremnosti da drugome priđe bez osude i prigovora.
Posebno je istaknuo siromaštvo u vjeri. Vjernici, rekao je, mogu obilaziti brojna svetišta i javno se izjašnjavati kao katolici, ali se u trenutcima životnih poteškoća ponekad okreću različitim praznovjerjima i drugim oblicima pomoći nespojivima s kršćanskom vjerom. Uz to, često se događa da „smo siromašni u nadi. Bojimo se sadašnjosti, a još više budućnosti“, rekao je fra Kristijan upozoravajući na pretjeranu vezanost uz materijalnu sigurnost i različite oblike osiguranja, dok se istodobno zaboravlja pouzdanje u Boga. Kao još jedno područje siromaštva izdvojio je nedostatak poštovanja i osjećaja za drugoga.
Stoga je na kraju pozvao vjernike da se pred Blaženom Djevicom Marijom, mole za nutarnje bogatstvo. „Molimo Gospu, Djevicu siromaha, da postanemo bogati u ljubavi, ljubaznosti, vjeri, nadi, praštanju, poštenju, osjećaju za drugoga i poštovanju. Kada čovjek pronađe nutarnji mir, tada posjeduje bogatstvo koje nadilazi materijalna dobra“, poručio je fra Kristijan te zaključio: „Ne dopustimo da ovaj dan prođe samo kao još jedan dan hodočašća. Nije bit samo u tome da smo bili ovdje, pomolili se i nastavili svojim putem. Bit je da smo se vratili obogaćeni i da to bogatstvo ponesemo sa sobom.“
Fra Kristijan je nagrađen spontanim pljeskom hodočasnika, što svakako nije liturgijski, ali je odraz toga da je propovjednikova riječ našla put do srca prisutnih vjernika.
Na kraju svete mise, fra Ivica Radić je zahvalio svima na svesrdnoj pomoći oko organizacije. Hodočasnički dan je nastavljen uz druženje na otvorenom prostoru uz svetište, a za jelo i piće su se pobrinuli Misijsko vijeće i vjernici HKM Aachen. Misno slavlje je animirao ujedinjeni zbor više misija, predvođenih pastoralnim suradnikom Jozom Prletom koji je bio za orguljama.
Tekst i foto: Ivan Gavranović
