Vjernici iz hrvatskih katoličkih zajednica Rosenheima i Traunreuta, predvođeni fra Franom Čugurom i fra Vislavom Krijanom, hodočastili su od 9. do 14. lipnja u Toulouse, Lurd i Barcelonu.
Hodočasnici su se nakon slijetanja uputili u razgledavanje Toulousa prilikom čega su posjetili gradsku vijećnicu Le Capitole, baziliku Saint-Sernina, izgrađenu u romaničkom stilu, u kojoj se nalazi tijelo Svetog Saturnina ili Sernina, prvog biskupa Toulousa, kao i Jakobinsku crkvu (Couvent des Jacobins), da bi u 11 sati u prekrasnoj gotičkoj katedrali svetog Stjepana Prvomučenika (Saint Etienne) iz 13. stoljeća slavili su svetu misu.
U poslijepodnevnim satima stigli su u Lurd, gdje su već istu večer sudjelovali u procesiji sa svijećama. Prvi dan u najvećem marijanskom svetištu na svijetu započeo je u 6:45 svetom misom u Špilji ukazanja (Grotte de Massabielle), a poslije doručka obavili su pobožnost križnog puta te su imali priliku za sakrament ispovijedi. Po završetku križnoga puta, uz molitvu krunicu i pjesmu, izmoljena je i „Pobožnost 13 utoraka na čast svetog Ante Padovanskog“. Nakon razgledavanja grada i slobodnog vremena za osobne pobožnosti, navečer su još jednom sudjelovali u procesiji sa svijećama, u kojoj su u međunarodnom zboru pjevale mlade župljanke Laura i Klara Vuković te Melani Vukošić, a Antonija Renić je na hrvatskom jeziku predvodila deseticu krunice.
Drugi dan u Lurdu započeo je svetom misom u 7:30 u crkvi svetog Maksimilijana Kolbea (St. Maximilian Kolbe). Uslijedilo je razgledavanje Bernardičine rodne kuće, mlina i zatvora, kao i krstionice župne crkve u kojoj je krštena Bernardica. Poslije ručka uslijedio je odlazak za San Sebastian, razgledavanje toga prekrasnog lučkog grada i večernji dolazak u Pamplonu, glavni grad španjolske autonomne zajednice Navarre. U Pamploni ili Iruñi, što na baskijskom znači „grad“, hodočasnici su prenoćili.
Sljedećeg dana, nakon doručka uslijedilo je razgledavanje Pamplone, koja je širom svijeta poznata po festivalu San Fermin i utrci s bikovima. Bio je to divan osjećaj hodati u jutarnje sate upravo tim ulicama, tek opranim i osvježenim, ali polupraznim. Zanimljiva priča vodiča o običajima Španjolaca – da počinju kasnije raditi, da imaju „siestu“ i da izlaze tek nakon deset navečer – mnogima se činila privlačnom. Posjećene su crkva sv. Sernina (San Sernin), gotička katedrala Svete Marije (de Santa María la Real), gradska vijećnica i trg Plaza del Castillo.
U ranim poslijepodnevnim satima hodočasnici su već bili na putu za Zaragozu, najveće španjolsko marijansko svetište. U drevnom gradu, koji je na sve ostavio snažan dojam, uslijedila je večera i noćenje. Zaragoza je glavni grad Aragonije na rijeci Ebri s prekrasnim mostovima i dvjema poznatim katedralama: bazilikom Gospe od Pilara (Basilika El Pilar), gdje se prema predaji Majka Božja ukazala sv. Jakovu, te katedralom Spasitelja (Kathedrale La Seo), izgrađenom u „mudejar“ stilu. Posjećene su i palača Armijo te Vrhovni sud pravde Aragona. U kapeli sv. Ante u svetištu u 16 sati slavljena je sveta misa.
Sljedeći dan, na blagdan sv. Ante, putovanje se nastavilo. Dan je započeo jutarnjim blagoslovom dušobrižnika, molitvom, pjesmom i velikim oduševljenjem za sve doživljeno, posebno za arhitektonsku ljepotu koja spaja arapske i europske elemente. Oko podneva hodočasnici su stigli u grad Lleida i posjetili Novu katedralu (Catedral Nova de Lleida), sjedište biskupa Lleide, crkvu sv. Ivana (Iglesia de San Juan), koju je papa Pavao VI. proglasio manjom bazilikom, i Staru katedralu (La Seu Vella), poznatu po spoju romaničke i gotičke arhitekture. Ta je katedrala smještena na brdu s pogledom na grad, gdje su hodočasnici ovjekovječili trenutak predivnim fotografijama.
Cilj toga dana bio je Montserrat, najpoznatije katalonsko marijansko svetište s čudotvornim kipom Crne Bogorodice i benediktinskim samostanom koji se nalazi na 721 metara nadmorske visine. U kripti svetišta Montserrat, u 17 sati slavljena je sveta misa. Biti ondje, usred prirode, u planinskoj tišini, hodočasnici su doživjeli kao poseban susret s Božjom blizinom.
Na oko 50 kilometara vožnje od Montserrata nalazi se Barcelona – najveći grad na Sredozemnom moru i glavni grad pokrajine Katalonije. Iako bi se mnogi rado vratili iz gradske vreve u mir Montserrata, hodočasnici zajednica Rosenheim i Traunreut su predvečer stigli do Barcelone i smjestili se u hotelu. Sutradan je bio posljednji dan hodočašća, a već u poslijepodnevnim satima bio je predviđen povratni let za München.
Iako nije bilo moguće obići sva važna mjesta u Barceloni, hodočasnici su uspjeli vidjeti mnogo toga značajnog: Katalonski trg (Plaça de Catalunya), Kolumbov spomenik, središnju ulicu La Rambla, gotičku četvrt Barri Gòtic, poznatu tržnicu Mercat de la Boqueria, barcelonsku katedralu sv. Križa i sv. Eulalije te izvana veličanstvenu Crkvu Svete Obitelji – Sagradu Familiu, najpoznatije djelo arhitekta Antonija Gaudíja, nazvanog „Božji arhitekt“ za kojega je pokrenut proces beatifikacija. Iako još uvijek nedovršena, gradnja ove crkve, započeta 1882. godine, doživljena je kao simbol ljepote stvaranja koje ne prestaje.
Hodočasnici su s tugom napustili ovaj grad raznolikih boja, bogate kulture i duge povijesti, jednako kao i cijeli dio Španjolske koji su obišli. Doživjeli su pravi ugođaj španjolskog života i autentične kuhinje. Obogaćeni su novim iskustvima i saznanjima na hodočašću od Lurda do Barcelone zahvaljujući organizatoru, direktoru agencije i pratitelju na putu Marijanu Tuniću, strpljivom i stručnom vodiču Karlu Međeralu te svim sudionicima ovoga šestodnevnog putovanja.
Hodočasnici su stigli sretni, s otvorenim srcima, ispunjeni Božjom milošću, i već sada s radošću iščekuju novi susret i nova viđenja na nekom budućem hodočašću.
Tekst: Karmela Lukanović
Foto: HKZ Rosenheim i Traunreut
