Na svetkovinu Krista Kralja, 26. studenoga u večernjim satima kapela Bl. Alojzija Stepinca bila je dupkom puna. Franjevačka mladež Hrvatske katoličke župe u Münchenu oduševila je svojom predstavom dupkom punu kapelu posjetitelja u kojoj su glavne uloge imali sv. Franjo i Sv. Klara.
Mladi su u svojoj predstavi pokušali približiti Franju iz vremena kad je pošao u rat i staviti ga u vrijeme domovinskoga rata koji je zadesio Hrvatsku. Franjo ide u Hrvatsku u vrijeme agresije na Hrvatsku i želi dati svoj doprinos u obrani domovine, boreći se za njezinu slobodu. On je zaista bio u ratu između gradova Asiza i Perugie.
Upao je u zarobljeništvo, kao što su mnogi naši mladići u vrijeme Domovinskog rata bili zarobljeni i morali su podnijeti razne torture i mučenja. Zarobljeništvo naših vojnika u obrani Domovine među kojima je i Frano, dočaralo je svima prisutnima što se događa u duši mladića koji je sanjao viteštvo, slavu, čast i pohvalu, posebice kod ženskoga svijeta.
U svom razočaranju pomaže mu jedan zarobljenik koji uporište svoga života nalazi u Bibliji i potiče Franju da počne čitati tu knjigu koja će mu dati novi pogled na život. U Franjinoj duši budi se čežnja za novim životom koji će biti na korist mnogima.
U pozadini se čuje pjesma mladih framaša „Slatko je u mom osjetiti srcu“ uz pratnju klavira pod prstima s. Nikoline Bilić.
Otac ga otkupljuje. Franjo mijenja život. Čezne za siromaštvom, poslušnošću i čistoćom. Obnavlja crkvice u gradu Asizu nakon što mu Krist u crkvi sv. Damjana poručuje: „Franjo, obnovi moju Crkvu, jer kao što vidiš, ona je postala ruševina.“ Franjo će svojim životom i životom svoje subraće koju mu je Gospodin dao, te zajedno sa sv. Klarom dati pečat obnovi Crkve.
U predstavi smo imali i scenu u kojoj Franjo stoji pred sucem, nakon što ga vlastiti otac predaje na sud, ali ga brane svi oni koji su za njim pošli i koji svjedoče da je Franjo ljubitelj ljudi, posebice siromaha.
Franjo ostavlja oca i sve svoje pouzdanje stavlja pod zaštitu Oca nebeskoga. Sam Franjo na kraju predstave izražava želju Oca nebeskoga da budemo oruđe mira i moli: „Gospodine učini nas oruđem svoga mira“.
Publika je dugotrajnim pljeskom nagradila mlade framaše i voditelja FRAME fra Slavena Čeku. Višemjesečni trud se isplatio. Ponosni su bili Jozefina i Romeo Šarac, stari framaši koji su priredili tekst. Franjo i Klara živjet će u srcima svih prisutnih, a bilo ih je preko pet stotina.
Na izvanrednoj predstavi čestitao im je i župnik fra Petar Klapež.
Tekst: fra Jozo Župić
Foto: Domagoj Starčević
