Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

FLORSTADT: Vjernici HKM Gießen i šire hodočastili u Gospino svetište Maria Sternbach

Vjernici iz Hrvatske katoličke misije Gießen i šire hodočastili su, u nedjelju 19. rujna, u marijansko svetište Maria Sternbach kod Florstadta. Okupili su se u Wickstadtu, nedaleko od Florstadta, a potom je odnedavni voditelj misije fra Ivan Jaković, franjevac Franjevačke provincije Bosne Srebrene, blagoslovio okupljene vjernike i automobile. Nakon toga se pošlo u ophodu uz molitvu krunice i pjevanje hrvatskih marijanskih pjesama do dva kilometra udaljene Gospine kapele. Na putu do kapele ispred križa izmoljena je prigodna molitva.

Misno slavlje slavljeno je ispred Gospine kapele, a predvodio ga je fra Ivan Jaković uz asistenciju trajnog đakona Mate Valjana.

Na početku sv. mise pozdravnu je riječ hodočasnicima uputio fra Ivan. Đakon Valjan je u propovijedi istaknuo: „Ima li što ljepše nego kad nas majka dočekuje na vratima. Tada sigurno znamo da smo dobrodošli, da je svima nama dobro kad nas majka dočekuje. Kad dođemo u bilo koje marijansko svetište, događa se nešto slično samo u većoj i široj dimenziji. U svetištu nas na vratima dočeka Marijina slika ili kip, Marijin osmijeh i njezino otvoreno srce i majčinska ljubav. Tijekom ljetnih praznika mogli smo biti svjedoci kako su naša brojna marijanska prošteništa bila puna hodočasnika. Nije to bio susret samo s rodbinom ili kakav izlet već je to bio izraz čežnje hrvatske duše da se susretne s Marijom, da se približi Marijinu skutu, da se približi Marijinu srcu. I danas se nama ovdje isto događa“, kazao je te je dodao kako idemo svojim životnim putem na kojem su posijane i ruže radosti, cvjetovi ushita, ali tu je i put posut prašinom, blatom i trnjem. „Dolazimo u marijansko svetište i ovdje u Maria Sternbach da kažemo Majci Božjoj gdje nas boli, gdje smo slabi, gdje smo zabrinuti, gdje nam nestaje nade, snage i hrabrosti. Došli smo ovdje da se naša ljudska snaga ispuni Božjom blizinom i ljubavlju Majke Božje. Svaki Gospin blagdan i svako Njezino svetište za nas je velika utjeha jer u Mariji doživljavamo kakav i nas put čeka, ako budemo išli putem njezina Sina Isusa Krista, ako se budemo odazvali njezinu pozivu, koji je izrekla u Kani Galilejskoj: `Činite sve što vam moj sin kaže!` Mariju nazivamo i zorom spasenja. Rujnost svake zore ne dolazi sama od sebe, nego sunce koje iza toga dolazi daje svakoj zori sjaj i rujnost. Tako i Marija nije sama od sebe, nego je Isus Krist ono svjetlo koje je ona posijala u ovaj svijet kazavši Gospodinu: `Neka mi bude po Tvojoj riječi!` To svjetlo je Isus Krist koje je ona posijala u svijet. On je Svjetlost i Sunce koje Marija nama posreduje. I mi imamo razloga zahvaljivati Bogu i biti sretni što smo kršćani jer znamo kamo idemo i znamo tko će nas tamo dočekati – Marijin Sin uz smješak njegove Majke. I mi imamo razloga biti sretni i zadovoljni i zbog toga što kao kršćani posjedujemo tri domovine – prva je zemaljska domovina, druga je domovina velike obitelji Katoličke Crkve u kojoj smo kršteni i treća je naša vječna domovina u koju smo se zaputili od našeg rođenja. Svaki Marijin blagdan i slavlje poziv je svima nama da se odazovemo Božjem zovu, da se odazovemo i Marijinu zovu kako bismo činili ono što nam On kaže. Nova vjeronaučna i pastoralna godina je prilika s našim novim mladim župnikom fra Ivanom za nas da se odazovemo ovom pozivu i da poradimo na tome da nas novi svećenik još dugi niz godina blagoslivlje svojim svećeničkim sakramentalnim blagoslovom. Molimo i jedni za druge i za našu zemaljsku domovinu da bude u njoj što manje podjela, kazao je đakon Mato Valjan te je sve potaknuo neka se i nadalje utječemo Gospinu zagovoru kako bismo ostali njezini kao narod i kako bi nas Ona dočekala kod svoga Sina u nebu kojemu smo se zaputili. Fra Ivan je na kraju predvodio molitvu s blagoslovom.

Pjevanje su predvodili Kruno Sarajlić uz pratnju na klavijaturi i Nikola Jažo uz pratnju na gitari. Nakon misnog slavlja ispred crkve je pripremljen zajednički agape.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić