(Jr 38,4-6.8-10; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53)
Još u Starom zavjetu Bog je „govorio ispred ognja na Horebu“. (Pz 4,15) Kao početak objave, a po Isusu – dovršitelju objave oganj je bačen na zemlju i planuo u srcima milijuna. Treći je onaj „oganj neugasivi“ o kojemu govori Isus, a kojega mi vjerni, nadamo se, nećemo iskusiti.
Piše: Marko Zubak, Katolički tjednik
Čuli smo za Isusove „paradoksalne izreke“. U njima je sadržano puno više od onoga što nam se na prvi pogled čini. Štoviše, smisao je bitno drugačiji od onoga kako mi to u prvi mah shvaćamo. Isus je često koristio „drastičan govor“ da ne bismo zaboravili bit svega, a to je, u prvom redu, oslonac na Njega, kao što je još prorok Izaija u Božje ime upozoravao: „Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete!“ (Iz 7,9). Sigurno nam te svetopisamske riječi mogu pomoći da u moru loših vijesti svoju vjeru – životni oslonac – stavimo na Krista. Ali će nas danas dodatno zbuniti Isusove riječi: „Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što hoću nego da plane“ (Lk 12,49) i „Nisam došao donijeti mir nego razdjeljenje“ (r. 51). Moramo danas pažljivo osluškivati Isusov govor i nikako ga ne podcijeniti. Nije on nov, niti je Isus odustao od ljubavi, nego nam na nov način danas progovara. To svakako zahtijevaju i nove životne (ne)prilike u koje svakodnevno upadamo. Isus bi nam danas samo ponovio: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite, ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33). Poslušajmo ga i razumijmo!
Zlato se u vatri kuša
Riječ oganj ima svoje značenje od staroslavenske riječi ognь. Korijen riječi oganj je og. Vidljivo je to u imenu pretkršćanskog boga Svaroga: Svar-og! Praslavensko svar, svariti znači „izložiti nešto jakoj toploti“.
Sanskrtsko svar znači nebo, sunce, svjetlost. Kad kažemo da nešto treba „svariti“, znači da ga treba izložiti toploti ognja. Sunce je i nebeska toplota (svar), svjetlost i oganj (og): Svar-og – Svarog, što znači „nebeski oganj, sjaj i toplota“, a to je za nas opet Isus Krist. „Alfa i Omega, Početak i Svršetak svega stvorenoga“ (usp. Kol 1,15-20). U skladu s tim smijemo danas priznati sebi da smo „sirovi“ i da nas Riječ Božja, tj. Isus Krist treba pročistiti, oplemeniti – „svariti“, kako bismo bili prikladni za kraljevstvo Božje, a ne za „oganj neugasivi“. „Ali ako me ne poslušate te ne budete svetkovali dan Gospodnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će proždrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti“ (Jer 17,27).
Bibličari i jezikoslovci vole u ognju promatrati tri stadija: svjetlost (žuta boja), toplota (crvena boja) i pepeo (siva boja). Svjetlost je vid i znanje, toplota stvara i održava život, a pepeo je izvor, čuvar i zaštitnik vatre. Ove tri datosti ognja simbolično se mogu primijeniti i na čovjekovu trojstvenost: duh, duša i tijelo, ali i na Božansku bit Presvetoga Trojstva kao početak svake svjetlosti, topline i života.
Prof. Zovkić, tumačeći ovaj Isusov izričaj, veli: „Kad kaže da je došao donijeti oganj (r. 49) koji je već planuo, služi se starozavjetnom slikom o vatri kao sredstvu iskušenja i suda: vatra pokazuje kakav je tko; što vrijedi, a što brzo izgori. Svrstavajući se za njega ili protiv njega, ljudi na sebe protežu Božje milosrđe ili Božji sud. ‚Krst‘ kojim se Isus ima krstiti spomenuo je već u odgovoru dvojici častohlepnih Zebedejevih sinova (usp. Mk 10,38). Znajući da ga čeka nasilna smrt, on vidi kako će i sam biti prekaljen patnjom te ‚opran‘ nasiljem kojim ljudi kane uništiti njegov pokret, a Otac će to preokrenuti u izvor milosti“ (M. Zovkić, Komentari biblijskih čitanja, www.ktabih).
Svijet je u ratu jer je izgubio mir
„Nema mira grješnicima! Govori Bog moj“ (Iz 57,21). „A tko me sluša, živjet će bezbrižno, i bit će na miru ne bojeći se zla. Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaća. Da, zbog zla uklonjen je pravednik da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio, počiva na svom ležaju. Pristupite sad, sinovi vračarini, leglo preljubničko i bludničko! S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grješan i leglo lažljivo?“ (Iz 57,1-4).
Kroz cijelu povijest čovječanstva bezbožnici, nevjernici i otpadnici od vjere na razne načine protivili su se Božjem zakonu i odbacivali ga, ali posljedice takva stanja dokazivale su da napredak čovječanstva ovisi o poslušnosti Božjim odredbama. Oni koji ne nauče ovu istinu iz Božje objave, zapamtit će je iz života. Sami smo svjedoci toga u naše dane. „Svijet je u ratu jer je izgubio mir“,reče Sveti Otac pri dolasku u Poljsku.Istinita je riječ mudrog Propovjednika: „Zli će pasti zbog svog bezakonja. Neka grješnik sto puta čini zlo i odgađa mu se, ja ipak znam da će biti dobro onima koji se boje Boga.“ I sv. Augustin nas ohrabruje kad kaže: „Niste vi tek sada naučili da je sva naša nada u Kristu i da je on sva naša prava i spasonosna slava. Vi ste već u njegovu stadu. On pazi i pase Izraela“ (Govor 46,1-2: CCL 41, 529).
Damoklov mač
Damoklo je bio dvorjanin cara Dionizija. Bio je hvalisavac i zavidnik koji je koristio svaku priliku kako bi „pohvalio“ veliku sreću i moć koju Dionizije ima kao vladar. Dioniziju je to dojadilo pa mu je ponudio da zamijene mjesta na jedan dan, kako bi mogao osjetiti sve „čari“ vladanja. Damoklo je uživao u kraljevskim počastima, a najviše na svečanoj večeri. Tada je primijetio da mu iznad glave visi veliki, oštri mač obješen samo o jednu konjsku dlaku. Odmah je izgubio volju za slavljem i nije ga više zanimala ukusna hrana i moć. Damoklo se ukočio. Zaboravio je popiti vino, nazdraviti svojoj sreći. Ruke su mu zadrhtale. Dao je znak rukom glazbenicima da prestanu sa svirkom, plesačima da se izgube iz dvorane. Užasnut je gledao prema oštrici koja je visjela nad njegovom glavom. Nije se usudio napraviti nijedan nagao pokret da njime ne bi uznemirio zrak kako se tanka nit ne bi zanjihala i prekinula. Samo se želio kradom izvući iz dvorane, iz dvorca, da se nađe što dalje od ovoga mjesta.
Dionizije je sjedio na začelju velikoga gozbenog stola.
„Što je, prijatelju?“, upitao ga je prinoseći čašu ustima, „Zašto si se ukočio i problijedio? Kao da si izgubio želju za jelom i pićem?“
„Taj mač, taj mač“, prošaputao je Damoklo, „Zar ga ne vidiš?“
„Naravno da ga vidim“, reče Dionizije, „Ja ga gledam svakoga dana. On uvijek visi nad mojom glavom. Svakoga dana netko može prerezati tanku nit o kojoj visi. To može učiniti netko od mojih savjetnika tko se osilio, netko tko mi zavidi poput tebe, netko tko huška narod protiv mene. To može učiniti netko potplaćen od kralja susjedne zemlje, koji bi se htio domoći mojega bogatstva i prijestolja. Ili bih ja sam mogao u nekomu času učiniti nešto nesmotreno, što izaziva pad i smrt. Ako želiš biti vladar, onda moraš prihvatiti i opasnosti koje vrebaju jednog vladara. Jer svaka vlast i vladarstvo donose svoje kušnje i pogibli.“
„Da, vidim…“, reče Damoklo, „Bio sam u zabludi misleći da je kraljevanje samo puko uživanje. Razumijem tek sada da ti imaš mnoge brige i mnoge obveze, osim što imaš bogatstvo i slavu. Ne bih želio ni časa dulje sjediti na tvojemu mjestu.“
I tako se Damoklo vratio svojoj kući sretan što nije Dionizije, a izraz Damoklov mač je ostao ovjekovječen i danas se koristi za veliku nesigurnost koju donosi vlast.
Isusov „mač“
Tko je ikada prohodao ulicama Jeruzalema, mogao je doživjeti napetost koja u njemu vlada. A Jeruzalem je okosnica i slika cijelog čovječanstva. Kao da je Bog želio namjerno unijeti „sveti nemir“ među nas. Pa ako i jest, opravdano je. Znamo iz vlastita iskustva koliko teško prihvaćamo božanske planove i naume s nama i kako neprestano imamo „svoj plan življenja“ koji je nerijetko ovozemaljski; nepravedan i grješan, a Boga ostavljamo po strani. Da bi nas Isus koliko-toliko zadržao u duhovnoj ravnoteži, koristio je jasan govor, ponekad i u prenaglašenim kontrastima. Ima ih više od 70 zapisanih nad kojima, kada ih čujemo, moramo reći: „Kako to, Isuse?“ Ili: „Kako si to mislio?“ Ili se: „Nespretno izrazio!“ Ako nas je danas Isus iznenadio, to je samo znak da ga dovoljno ne poznajemo.Ili da ga nismo dovoljno shvatili jer Isus govori životno, i to iz perspektive neba, a mi razmišljamo trenutno i lokalno. Pitajmo se čemu služi lažni mir? Čemu lažni prijatelji? Čemu najrođeniji, ali podijeljeni i suprotstavljeni? Umjesto odgovora na ova i ovakva pitanja, molimo kroz ovaj tjedan jednostavnu molitvu čiji je žar i oganj u mnogim srcima od grješnika učinio svetima:
„Gospodine Isuse,
vjerujem da si Sin Božji koji je došao
spasiti me od grijeha i posljedica moga grijeha.
Zahvaljujem Ti što si dao svoj život za mene.
Želim živjeti za Tebe i provesti cijelu vječnost s Tobom u raju;
uzdam se u Tvoju milost da budem sposoban tako učiniti.
Pomozi mi da me danas pročisti oganj Tvoje riječi i da se danas izdignem iz svojih sebičnih pobuda i da svjedočim tvoju ljubav svima koje susretnem. Amen!“
www.nedjelja.ba
