Duhovno promišljanje: Sjećanje na Veliki četvrtak

Puno toga se događalo u crkvi moga djetinjstva na Veliki četvrtak. Crkva je bila dupkom puna, iako moramo priznati da danas nije baš tako. Zašto? Ne znam na to odgovoriti. Ono što mi je ostalo iz djetinjstva u sjećanju jest pranje nogu dvanaestorici apostola i Gospin plač. Ljudi su bili znatiželjni tko će biti među apostolima kojima je Isus oprao noge. A isto tako i kod pjevanja Gospina plača zanimanje je bilo veliko. Možda su baš ta dva događaja bili izazov da ljudi u većem broju dođu u crkvu. Bilo kako bilo mi se danas opet vraćamo Velikom četvrtku.
Danas na Veliki četvrtak darovani su nam veliki znakovi ljubavi. U kruhu i vinu razdaje se Isus svima koji su s njime na gozbi. Sjećamo se Posljednje večere koju je Isus držao sa svojim prijateljima. Sjećanje na to što se tada dogodilo, razjašnjava nam da smo ljubljeni od Boga. Svatko od nas je ljubljen, neovisno od toga što smo učinili ili smo se prevarili.
“Ti trebaš živjeti”, bit će nam rečeno u Euharistiji gdje činimo ono što nam je Isus naložio na Posljednjoj večeri svoga života. To što je Isus darovao svojima a i nama svima na Posljednjoj večeri, to je dragocjeni dar njegove velike ljubavi.
“Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje…Ovo je krv moja” (Mt 26,26.28). Beskrajno mnoge knjige napisane su o ovim Isusovim riječima i stoljećima se ljudi bave tim riječima. Isusov oproštajni dar je tajna naše vjere. U njegovoj smrti leži život za nas.
“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13) Tamo gdje drugi evanđelisti pričaju o gozbi kruha i vina, Ivan govori o događaju pranja nogu. Time Ivan tumači večeru kao Isusovu službu nama. Pranje nogu je jednostavno znak služenja, da se drugi osjećaju dobro. Isus se učinio malenim pred ljudima koje ljubi, on se sagiba i pere im noge. Tamo gdje netko postaje malen i ima moje dobro u svojim očima, tome mogu lakše povjeriti svoju nesigurnost, mogu mu kazati da sam siromašan i ranjiv čovjek, da sam upućen na ljubav i pomoć drugih.
Svima koji dopuštaju da ih Isus posluži, on im daruje zajedništvo i prijateljstvo. Po pranju nogu Isus nam daje primjer svoje ljubavi. “Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge
“, noge, ne glavu! Tamo gdje ljudi čine to što nam je Isus na posljednjoj večeri svoga života naložio, tu je on u njihovoj sredini kao onaj koji služi.
“Ja sam onaj koji služi”. On nas poslužuje, služi našemu životu s kruhom i vinom, znakovima u kojima se sam daruje, da možemo živjeti po njemu. Njegova patnja i smrt u dosljednosti   njegove velike ljubavi prema ljudima, jest božanska i oslobađajuća služba za nas. Zato slavimo svetu misu da prihvatimo službu Božju i budemo sposobni jedni drugima služiti. Tamo gdje ljudi po primjeru Isusovom jedni druge ljube i služe, tu je nada za dobro zajedništvo, za ljudskiji svijet i za dobru budućnost. Za sve koji pripadaju njegovoj zajednici, nema dolje i gore, niti sluge i gospodari, niti siromašni i bogati, nemoćni i moćni. Kršćani znaju i priznaju jednaku vrijednost i braće i sestara svih ljudi. Isus je bio dokraja dosljedan u svojoj poruci ljubavi i riječju i djelom.
Neka nam pomogne da danas na Veliki četvrtak iskusimo darove njegove velike ljubavi.

Kruh i vino i pranje nogu su znakovi za to, da smo ljubljeni usprkos suprotnih iskustava. Slavlje sjećanja na Isusa koji nam je na Posljednjoj večeri svoga života darovao sebe u kruhu i vinu, neka nosi i drži naš život i daruje nam snagu i nadu, mir i zajedništvo.

Fra Jozo Župić