Na trenutak se vraćam u crkvu u kojoj sam služio kao ministrant. Gledam kolonu ljudi kako jedan za drugim idu. Vidim djecu, roditelje, stare i mlade. Prigibaju svoja koljena pred križem, ljube ga i svoj novčani prilog stavljaju u korpicu pokraj križa. Iz kora pjevački zbor pjeva: „Ispovjedite se Gospodinu jer je dobar. Jer je preveliko milosrđe njegovo“. Zboru se pridružuju glasovi naroda. Dirljivo, potresno. Pogađate, radi se o Velikom petku.
Znak Velikoga petka je križ. Visoko uzdignut stoji pred nama. I danas u svim ranjenim ljudima Isus trpi i umire. On trpi u nama i puno puta po nama. On s nama nosi naše križeve koje smo učinili vidljivima na našem križnom putu.
Navikli smo lakim riječima govoriti o križu, često se krstimo bez razmišljanja, prosuđujemo križeve po našem ukusu, po umjetničkoj vrijednosti. Križ nije stvar ukusa, nije nikakav umjetnički predmet.
On je grozno sredstvo mučenja. Isus je navijestio i živio poruku o ozdravljujućem, oslobađajućem, dragom i milosrdnom Bogu. Svoju ljubav prema ljudima, svoju slobodu u ophođenju s ljudima ali je time podjarivao mržnju svojih protivnika.
Križ je dosljednost Isusove ljubavi prema svim ljudima. Križ je odgovor Isusovih neprijatelja na njegov život, na njegovu oslobađajuću poruku, na njegovo ophođenje s ljudima s puno ljubavi.
Križ nas poziva da zauzmemo stav za ili protiv Isusa, za život u ljubavi i slobodi koju Bog želi, ili za život u okovima zakona i navika, za život u strahu i ovisnosti.
Isus ostaje dragi i slobodni čovjek, također i kad je svezan, udaran, mučen, na križu raspet: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“
Isus zna što čini. On živi i naviješta poruku Božje ljubavi do smrti. Je li bio pametan? Da je bio kompromisan bio bi pošteđen križa. Mi poznajemo taj „da i ne“ iz našega života. I Pilat je također čovjek. Čudnovato je to u muci po Ivanu kako se Pilat kreće amo-tamo, često mijenja svoj stav. Ivan ne misli samo prostorno. Pilat ne želi izgovoriti smrtnu osudu, budući da ne nalazi nikakve krivice na tome čovjeku. Pod pritiskom narodne mase on se odlučio na čijoj je strani. Budući da mu ta odluka teško pada on izvodi Isusa pred masu. Konačno se odlučuje protiv Isusa, protiv svoje savjesti, za mir, za svoj položaj kao namjesnik svoje zemlje, za razapinjanje nedužnoga. Isus se odlučuje za Boga i za spas ljudi.
Za koga se mi odlučujemo? Na čijoj smo strani? Moramo se odlučiti.
Veliki petak je dan križa, dan muke, dan nade, dan napuštenosti, dan pobjede, dan žalosti, dan radosti, dan svršetka, dan novog početka.
Mi ne možemo izbjeći to pitanje ni danas ni u budućnosti.
Na Veliki petak ne radi se samo o suosjećanju s raspetim i mrtvim Isusom. Suosjećati moramo sa svima s kojima se danas nepravedno postupa, koje se ranjava i ubija. „Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, to ste meni učinili.“
Suosjećati moramo sa svima koji Isusa odbacuju, izdaju i ubijaju. Veliki petak je pitanje stava. Većina učenika napustili su Isusa, u paničnom strahu nisu mogli priznati da pripadaju Raspetome. Samo Ivan i nekoliko žena ostadoše uz Isusa.
Pilat koji pere ruke da je nedužan, učenici koji se razbježaše, ljubljeni pod križem, Isus na križu, svi nam danas na svoj način postavljaju pitanje: „Na čijoj si ti strani?“
Moramo se odlučiti pred križem. S Isusom biramo život za sebe, za ljude, za ovaj svijet, iako bi nas to odricanje moglo koštati glave?
Dragi i dobri Gospodine, velikodušni i opraštajući Gospodine, klanjam Ti se, slavim Te, zahvaljujem Ti. Po svojoj patnji i umiranju sve si novo učinio. Tvoj križ je u ovom svijetu podignut kao novi znak nade. Daj da uvijek živim pod Tvojim križem i neprestano naviještam nadu u Tvoj sveti križ.
Fra Jozo Župić
