Danas je svetkovina Bogojavljenja ili u narodu poznata kao svetkovina Sveta tri kralja. Sva trojica pod osobitom zvijezdom. Ima ljudi koji se raspituju što im zvijezde u horoskopu kažu. Mogu li nam stvarno zvijezde nešto kazati o budućnosti?
„Zvjezdoznanci s Istoka“ promatrali su u svojoj domovini Babilonu, današnjem Iraku, nebeski fenomen, rijetku pojavu koju su tumačili kao zvijezdu novorođenoga židovskog kralja. Stoga su poduzeli dugo putovanje da se poklone novorođenome kralju. Odakle im svijest da im ta zvijezda točno garantira tu poruku? Radi li se ovdje o lijepoj, pobožnoj legendi? Zar se možda ne skriva jedna povijesna bit iza priče sa „Zvijezdom iz Betlehema“?
Mi smo ovih dana u medijima čitali o osobitoj planetarnoj konstelaciji, da su se planeti Jupiter i Saturn približili i tako je nastala sjajna zvijezda. Upravo ta rijetka konstelacija bila je već u godini 7. prije Krista, zapravo godini Isusova rođenja. Saturn je smatran kao zvijezda Židova. Mogu li dakle zvijezde saopćiti ljudima poruke? Miješa li se tu astronomija s astrologijom? Što je znanost a što praznovjerje?
Mi smo osvjedočeni prema Bibliji da je Bog „u početku stvorio nebo i zemlju“. Prirodu je stavio u red i dao joj zakone. On ostaje gospodar svih svojih djela. Ona svjedoče da je on njihov stvoritelj. Ne određuju ta djela našu sudbinu nego On sve sastavlja u našemu životu. Tako događaji u prirodi mogu biti osobne poruke Božje pojedincima. Kao jednu takvu poruku razumjeli su i zvjezdoznanci s Istoka u zvijezdi koju su vidjeli. Ona ih je konačno dovela do Betlehema. Tamo je došlo do susreta koji je zauvijek promijenio njihov život: „Ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom.“
Zvijezda ih je vodila do djeteta, Krista. Što koristi sva čudesna znanost o zvijezdama, spoznaja planeta i galaksija, ako nas ne vode zadivljujućoj hvali Stvoritelju ovog neshvatljivog veličanstvenog kozmosa? Bez njega bi sve to bila beskonačna daleka pustinja mrtve materije.
Možemo se pitati: je li i nama već izišla zvijezda i pokazala nam put? Mi to ne trebamo shvatiti doslovno nego možemo razmišljati o tome, je li nam u životu dan znak nade, odnosno ima li još onih koji nam pomažu u orijentaciji? To mogu biti dobri ljudi koji nam u pravo vrijeme pokazuju ili nam govore nešto važno; to može biti osobito iskustvo u prirodi, doživljaj veličine i ljepote stvorenja; to može biti vjerničko iskustvo gdje nam možda u riječi Svetoga pisma biva jasno da nam Bog sasvim osobno govori ili ako smo u molitvi zahvaćeni od Boga, puninom njegove ljubavi i njegove blizine ili ako nam u svecima zasvijetli što Bog veliko i lijepo planira s nama.
Trebamo otvoreno srce kao mudraci s Istoka. Trebamo putokaze kao zvijezdu koji nam pokazuju u kojem pravcu trebamo ići. Trebamo suputnike koji su nam blizu i mogu nas voditi k Bogu, jer su i sami duboko povezani s njime.
Dijete u jaslama kao i njegova majka Marija i njegov očinski zaštitnik, sveti Josip, čekaju na nas. Ako u zahvalnosti i povjerenju idemo jaslama i tamo susretnemo dijete Isusa, naš će život kao cjelina biti zdrav. To ozdravljenje na koje djeluje milost Božja, odsjaj je onoga što nam je obećano za nebesko kraljevstvo. Tamo će ući ljudi sa svih strana svijeta, iz svih plemena i naroda, i oni će hvaliti i slaviti Boga, koji ih je poput zvijezde vodio do cilja.
Fra Jozo Župić
