S maskom na licu protiv korona virusa, ali bez maske na licu počinje vrijeme korizme. To je vrijeme osobite blizine prema Gospodinu. U ovom vremenu mi molimo, postimo i slijedimo Gospodina na njegovom putu prema Jeruzalemu, prema Golgoti i pobjedi nad smrću.
U ovom vremenu, u svakom trenutku moramo se odlučiti za Gospodinov put. Odlučiti se za misli koje su Gospodinove misli, za djela koja su Gospodinova djela. Uvijek i posvuda odabirati. U ovom vremenu molimo Gospodina da nam dade snagu i hrabrost da budemo vjerni, kako bismo na Uskrs mogli kušati puni radosti novi život što nam ga On sprema.
Pepelnica je čas istine. Pepeo kojim se na čelu čini znak križa ili se u znaku križa pepelom posipa naša glava, doziva nam u pamet našu prolaznost, da smo prah i da ćemo se vratiti u prah.
Naš život na zemlji je ograničen. Zato smo pozvani na današnji dan da se obratimo od svih krivih putova, prije svega od površnog djelovanja po kojemu nema dobrih odnosa ni prema nama, ni prema drugima, a prije svega ni prema Bogu.
Ono što život čini vrijednim i ljudskim, jest samo ljubav. Ona nas dovodi u dobre odnose prema nama samima, prema drugima i prema Bogu koji je izvor svake ljubavi. Tamo gdje se zauzimam za više pravednosti u svijetu, gdje drugima darujem vrijeme, radost, novčanu potporu, a da to ne stavljam na veliko zvono, sabirem blago koje ni hrđa ni moljci ne mogu uništiti. Takva djela su kao sjemenke koje padaju u zemlju i pod Božjim blagoslovom donose plod. Korizmeni dani pokore šansa su da s Isusom živimo ljubav, i da učinimo sve najbolje sa svojim životom.
Isus, koji je živio dosljedno ljubav prema Bogu i svim ljudima, bio je raspet. Njega i njegov put priznajemo križem od pepela. Taj nas križ podsjeća da i mi trebamo prihvatiti svoj križ, križ koji može nositi mnoge natpise: bolest, nesreću, neuspjeh, gubitak drage osobe, gorko razočaranje u ljudima koji su nam važni.
U vremenu korizme možemo se iskušati u istini našega križa i uvježbati se, da svoj križ prihvatimo i slijedimo Isusa.
Križ bi bio brutalan i besmislen, ako ga Bog ne bi uronio u svjetlo uskrsnog jutra. Tako nas križ od pepela sjeća ne samo istine naše prolaznosti, nasljedovanja isusova križa, nego također i svjetlećeg pečata vječnoga života, što ga izabranici Jaganjca nose na čelima, kako nam to pokazuje veličanstvena slika iz knjige Otkrivenja. Tko nosi križ od pepela, on nije jednostavno prah ili „posljednji glib“. Pod pepelom prolaznosti već klija novi uskrsni život. Kao što pšenično zrno umire u mračnoj zemlji, da bi se probudilo na novi život, tako će pod našim pepelom rasti, razvijati se i dovršiti novi život.
Svima nama cvjeta smrt, smrt u kojoj Bog zauvijek otpuhuje pepeo naše prolaznosti i pretvara smrt u novi cvatući život.
Križ od pepela na čelu ili posuti pepeo u znaku križa na našoj glavi ne želi biti samo vanjski znak. On nam želi pomoći da se postavimo pred trostrukom istinom prolaznosti, križa kojim nasljedujemo Isusa i pred pečatom novoga uskrsnog života. Ako kroz četrdeset dana pokorničkog vremena pod našim pepelom dademo prostor uskrsnom životu, tada ne trebamo mračno lice, tada će se više ogledati uskrsna radost, jer osjećamo da je život jači od smrti.
Mogli bismo zaključiti molitvom koju je izgovorio Henri Nouwen koji spada među vrlo važne duhovne autore:
„O Gospodine, Bože moj i Otkupitelj moj, Isuse Kriste, usrdno te molim: daj mi milost obraćenja. Dan i noć nadam se da ćeš mi iskazati milosrđe i da ću moći doživjeti Tvoju prisutnost u mome srcu. Daj mi da istinskim činom kajanja dospijem do iskrene, ponizne molitve i do nesmetano spontane plemenitosti. Vrlo dobro znam što mi je potrebno da dođem k Tebi. Ali moje srce oklijeva, moj nutarnji dubinski „ja“ još se povlači; htio bi se cjenkati i kazati: da, ali….
Poslušaj moju molitvu, o Gospodine, čuj moju želju da se vratim k Tebi. U mojim borbama ne ostavi me samog. Dođi, Gospodine Isuse. Amen.“
Fra Jozo Župić
