ovog ti Božića
ne mogu doći, majko
a tako čeznem
da opet razvijem krila
i poletim domu svom
u mislima bit ću
u našem domu kraj brijega
tu blizu srca tvog
vidim te kako mlada i snažna
kao nekad
donosiš grožđe na stol
to zlatno zrnje
od ljubavi i znoja
ovog ti Božića
ne mogu doći, majko
u mislima bit ću s tobom
a otac će prije počinka
odozgo
gasiti božićnu svijeću kapima vina
umočena u koricu kruha
da u kući bude
i kruha i ruha
da nikad ne zgasne
na ognjištu našem plam
i božićnog svjetla sjaj
Adolf Polegubić