(Dj 2,1-11; 1 Kor 12,3b-7.12-13 ili Rim 8,8-17)
Duh Sveti je duboko otajstvo u Bogu; on je njegovo srce i njegov dar svijetu. On obnavlja lice zemlje i svojim dahom ispunja sve stvorenje. Svojim djelovanjem i životvornim dahom ne dopušta da išta više bude kao što je bilo.
Piše: Pavo Jurišić, Katolički tjednik
Pedesetnica ili Duhovi svetkovina je Duha Svetoga. Pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća, a deset dana nakon uzašašća na nebo, silazi obećani Branitelj na apostole, okupljene u Dvorani posljednje večere skupa s Isusovom majkom Marijom. Tu su se sastajali na molitvu i razgovor iščekujući snagu Duha.
Isus, uzašavši na nebo svom Ocu, nije za sobom zatvorio nebesa koja je svojim utjelovljenjem „razderao“ da ljudima otvori nebeske perspektive (usp. Iz 63,19); nije rekao ovom svijetu zbogom. Sada nastaje vrijeme djelovanja Duha Svetoga, Duha branitelja i Istine, koji ostaje stalno na djelu u Crkvi i u pojedinim članovima Crkve, poslušnima Duhu.
Kršćani slave ovu svetkovinu i kao blagdan „rođenja Crkve“. Na današnji su dan apostoli puni Duha Svetoga izišli iz svoje skrovitosti među ljude i počeli hrabro svjedočiti istinu o Bogu, njegovu Sinu Isusu Kristu i tajni otkupljenja ljudskoga roda. Bog je čudesnim darovima popratio njihov izlazak u svijet, tako da su ih svi ljudi koji su se za židovski blagdan Pedesetnice našli u Jeruzalemu, mogli razumjeti na svome jeziku; bili su to ljudi iz svih naroda i jezika. Uz čudesne znakove Bog je svojom milošću, izlivši darove Duha Svetoga, djelovao na to silno mnoštvo, tako su se mnogi „dali krstiti“ te time postali članovi Kristove zajednice Crkve. Ovo čudo čuvenja znak je sveopćeg poslanja Crkve jer ti slušatelji dolaze iz najrazličitijih krajeva.
I mi se pripravimo na silazak Duha Svetoga i molimo ga da nam prosvijetli pamet i očisti srce od svakoga grijeha i izbriše naše krivnje.
Tko vjeruje u snagu Duha Božjega i moli za njegov dolazak, on tim svojim činom zaziva božanski nemir da se sve smiri u Bogu.
Isus se nakon smrti, uskrsnuća i uzašašća na nebo vratio u okruženje Duha. Kršćani su nakon njegova uzlaska Ocu osjetili i iskustvom potvrdili ono što im je obećao, da neće ostati siročad i da će im poslati Branitelja; to je iskustvo bio Duh Sveti i njegova snaga koju su osjetili. Apostoli su se mogli pozivati na ovo iskustvo Duha kao svjedočanstvo vjerodostojnosti svoga naviještanja.
Stvarateljska snaga
Djela apostolska puna su izvješća o toj nebeskoj snazi koja se spustila na apostole i koja ih je hrabrila i vodila u naviještanju evanđelja. No, koliko god Duh Sveti bio zamjetljiv kao svjedok i tješitelj, toliko nam je teško i shvatljiv. Veličina njegove Božanske osobe iskače iz dometa našega iskustva. A upravo u čovjeku djeluje Duh Božji. On je Božja snaga koja se spušta na čovjeka, na izabrani narod, na Mariju, na Isusa i na cijelu Crkvu. U Duhu Svetom približava nam se nevidljivi i neobuhvatljivi Bog. Kada Isus govori o Duhu, koristi se slikom vjetra: „Ne čudi se što ti rekoh: ‚Treba da se rodite nanovo, odozgor.‘ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha“ (Iv 3,7-8).
Kao kršćani vjerujemo da je Duh Božji stvarateljska snaga svega života. Duh Životvorac prisutan je u stvorenju, ali on je na djelu i u ljudskoj povijesti i u životu svakoga pojedinca.
Nevidljivi svijet
Tko je putovao zrakoplovom, zna kako je neugodno što se čovjek mora barem sat prije polijetanja pojaviti u zračnoj luci kako bi obavio potrebne formalnosti oko smještaja u zrakoplovu i da dadne svoju prtljagu na kontrolu. Ranije su se putne torbe morale otvarati, pa bi službenici u zračnoj luci pregledali što u njima nosiš i da nemaš nešto čime bi ugrozio sigurnost putnika. Ta je kontrola bila dosadna, ali ipak potrebna jer je riječ o životu ljudi u tom brodu koji leti pod nebesima. Srećom danas prilikom predaje prtljaga ne moramo u zračnim lukama otvarati svoje kovčege jer postoje posebne naprave koje ozrače prtljagu, a na ekranu se sve vidi što nosiš sa sobom. Takvi aparati tajanstvenim očima gledaju kroz prtljagu, pa se lako otkrije ako netko unosi nešto u zrakoplov što ne bi smio.
Analogno tomu, slobodno možemo reći da ni svijet nije samo ono što vidimo svojim očima. Da jest, onda bi taj svijet bio samo obična putna torba koju promatramo izvana. U svijetu postoje tajanstvene stvari. Pod tajanstvenim stvarima mislim na ono što se može vidjeti samo očima vjere. Sve stvorene stvari nose u sebi izvorni Božji biljeg. To je kao da Bog prolazi prirodom i u njoj ostavlja svoje tragove – kao kada čovjek hoda po pijesku i iza sebe ostavlja tragove svojih stopala, pa poslije naiđe netko i vidi te zaključi da je to bio čovjek. Tako je i Bog svemu stvorenju utisnuo svoj žig. Tko to shvati, on postiže sasvim drukčiji stav prema svemu stvorenome. On onda razmišlja kako će štititi i čuvati stvorenje. Zato je zaštita prirode zapravo zaštita života.
Osvrnemo li se malo na svijet da steknemo nekakav uvid u ono što se događa, možemo vidjeti i drugu stranu događaja. Mnogo je toga u ovom svijetu što ne razumijemo. Mnogo se toga nalazi pred nama kao neprobojna tvrđava, tajna ili zagonetka, kao što su ljudski razvoj, udarci sudbine, nevolje, bolesti i smrt. Sve to susrećemo s uvijek novim pitanjima: Zar se moralo to dogoditi? Zašto je pogodilo baš mene? Kamo sve to vodi? – Tko će nam dati odgovor na sve to?! Vjera nas uči: Duh je Božji u svijetu, a tamo gdje je njegov Duh, tu se nalazi i smisao. Gdje duhovno slijepi ljudi otkrivaju besmisao, tu oni koji vjeruju vide smisao. A gdje čovjek otkriva smisao, tu ne treba očajavati jer on zna da je tu i život moguć.
Duh koji izgrađuje
Tko to uvidi, onda vidi i ono što Duh izgrađuje. Često smo zatečeni pred činjenicom uzrasta života u svijetu. Ali smo posebno zatečeni i stojimo u stavu čuđenja i divljenja pred uzrastom života u vjeri. O tome čitamo i slušamo kod mnogih obraćenika. Tatjana Goričeva u knjizi Opasno je govoriti o Bogu piše: „Otvorih svoj molitvenik u metrou u Moskvi i počeh čitati pjesmu u čast Majci Božjoj. Pored mene sjeđaše mladić. Primijetila sam kako je njegov pogled ukočen na tekstu. Čitao je zajedno sa mnom. Nasuprot meni sjedilo je dvoje mladih. Oni su na hrptu knjige otkrili riječ Molitvenik. Začuđeni i uzbuđeni izmjenjivali su poglede. Kad sam napustila vlak, ovi su mladi ljudi izišli za mnom i slijedili me: ‚Recite nam, gdje se to može nabaviti? Platit ćemo za to svaku cijenu.’“ Tamo gdje je vjera godinama bila izvan zakona, iznenada se počela ponovno vraćati na kolosijek ljudskoga života. Silna je čovjekova glad za Bogom, a tu onda Duh Božji silazi, izgrađuje kako bi nastao život iznova. Gdje je ovaj Duh živ, tu počinje novo vrijeme, tu se očituje Božja vladavina i njegovo kraljevstvo, novi Savez koji se ne odnosi samo na jedan narod, Izrael, nego se odnosi na sve ljude cijeloga svijeta.
Duh Sveti živi u Crkvi: Ostanimo u ovom zajedništvu vjernika Crkve jer njoj je Duh Sveti obećan kao Duh Istine i Ljubavi. Duh Sveti čuva Crkvu nepogrješivom u istini vjere, da budemo sigurni i bez zablude. Jer sam je Duh Sveti Istina koja nam je darovana. U radosti Duha i mi sudjelujemo u vjeri Majke Crkve. U vjeri primamo vječno spasenje koje nam je Bog pripravio u svojoj ljubavi. Ostanimo vjerni neprestano moleći da nam Bog ne uskrati darove svoga Duha.
Dahni u mene, Duše Sveti, da moje misli budu svete!
Pokreni me, Duše Sveti, da moj posao bude posvećen!
Privuci moje srce da zavolim samo ono što je sveto!
Zaštiti me, Duše Sveti, da mogu uvijek biti svet(a).
(Sv. Augustin)
www.nedjelja.ba
