Portal hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj

Portal der kroatischen katholischen Gemeinden in Deutschland

BLEIBURG: Misa za žrtve Bleiburga i križnih putova u bleiburškoj župnoj crkvi

U župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Bleiburgu u petak 12. svibnja slavljena je misa za sve žrtve Bleiburga i križnih putova na završetku Drugog svjetskog rata. Misu je predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, fra Marko Mrše, a koncelebrirali su nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić, voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu Pavao Dominiković, bleiburški župnik mons. Ivan Olip i drugi svećenici.

Na misi u bleiburškoj župnoj crkvi bio je nazočan i veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić.

Liturgijsko su slavlje u ime Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine organizirali Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu i Hrvatska katolička misija Klagenfurt. Na misi je pjevao zbor Župe Gospe od zdravlja iz Splita pod vodstvom fra Stipice Grgata i orguljsku pratnju s. Zorislave Radić.

Kod mise su posluživali bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita, a ceremonijar je bio fra Stipe Buljan. Liturgiju je pripremio dr. fra Zlatko Vlahek, OFM Conv.

Sve okupljene na početku je kratko pozdravio bleiburški župnik mons. Ivan Olip, a u misu je uveo provincijal fra Marko Mrše.

Prvo čitanje (1 Iv 4, 7-16) čitao je fra Marin Kujundžić. Psalam „Ti si, Gospodine, baština moja (A. Milanović, PGPN 89)“ otpjevao je solist Joško Vučić.

Evanđelje (Iv 10, 11-16) je navijestio fra Vjekoslav Lazić, delegat Hrvatske inozemne pastve za Austriju.

Homiliju je održao predvoditelj slavlja dr. fra Marko Mrše, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.

Jedan od okrutnih ratova u prošlom stoljeću, II. svjetski rat, kako za vrijeme njegova trajanja tako i nakon njegova završetka, odnio je u smrt brojne ljude, što je velika tragedija, a još veća tragedija, ako uopće smijem uspoređivati, jest ona u kojoj su mnogi ljudi, voljom ljudskog uma, zadojenog bezbožnom komunističkom ideologijom i činom ljudske ruke nepravedno ubijeni. A ti su ljudi u najvećem broju naši sunarodnjaci, nedužni hrvatski vojnici i civili, čije je stradanje započelo prije 78 godina, ovdje u Bleiburgu, na prvoj postaji križnoga puta, 15. svibnja 1945. godine, rekao je na početku svoje homilije provincijal Mrše dodavši kako „ovo mjesto, simbol hrvatskih stratišta, jest i danas mjesto našega spomena, naše molitve i slavljenja Boga, koji je jedini pravi put, prava istina i pravi život, mjesto u kojem izražavamo svoj religiozni pijetet i molitveni spomen na ratne i poratne žrtve, preporučujući ih Božjem milosrđu s vjerom da je Isus Krist naš ideal i naša nada uveo u vječni život koji nam je obećao“.

Ne živi se od uspomena, reći će neki, ali je bjelodano i istinito da je uspomena ili sjećanje temeljno obilježje čovjeka. A zaborav je zatirač vlastitog identiteta, koji u svijesti našega naroda neće prevladati i pobijediti.

Nismo ovdje da bismo sudili ikome. Ovdje smo, rekao je provincijal Mrše u nastavku homilije na misi za žrtve Bleiburga i križnih puteva u župnoj crkvi u Bleiburgu, da bismo rekli i svojim prisustvom na ovome mjestu da stradali hrvatski vojnici i civili postoje iako ih sada nema, da su ljudi s imenom i prezimenom, dostojni poštovanja i traženja prave, jedinstvene i jedine istine, koju zna jedino Bog, a ljudi će je znati pod uvjetom da u svekolikim i sveobuhvatnim i temeljitim istraživanjima prevlada dobra volja, istinska želja za oprostom, što je pretpostavka za traženje istine i pravde, lišene svih predznaka tome suprotnima.

Bleiburg je ime, crni simbol najljuće osvete i mržnje, metafora mučenja, progona i pogibije velikoga mnoštva naših sunarodnjaka i pripadnika drugih naroda. Bleiburg je mjesto u kojem se na najokrutniji i najosvetničkiji način odigrao jedan djelić hrvatske povijesti. Simbol je najvećega stradanja Hrvata u dvadesetom stoljeću, simbol je stradanja nenaoružanih i nevinih ljudi od ruke onih koji su ih na okrutan, a dobar dio njih mučilačkom metodom likvidirali s lica zemlje. Ovo zvuči i jest jezivo, strašno i stravično! Srušeno je i pogaženo temeljno ljudsko pravo, a to je pravo na život i poštovanje tuđega života. Ovdje se ljudski život nije poštovao, a u ime bezbožne ideologije ovdje je na najgrublji način pogaženo dostojanstvo čovjeka. I besramni čin masovnih ubojstava nije bio „trenutni izljev mržnje“, kako je to, u svoje vrijeme, rekao jedan naš poznati političar, nego nijekanjem te istine su ponovo ubijani i ponovo bacani u bezbrojne jame, rekao je propovjednik u homiliji.

Bleiburg je datost oko koje se već desetljećima lome koplja oko dokazivanja prave i jedine i cjelovite istine. Nismo danas ovdje da bismo polemizirali ni o točnom broju stradalih, niti o drugim pojedinostima ili okolnostima koji su doveli do ove iznimno velike ne samo tragedije, makar pojam tragedija povezujem prvenstveno s nečim što se dogodi neovisno o ljudskoj volji, nego posebice velike nepravde koja vapi pred licem Božjim. Ovdje smo da se pomolimo za duše svih ubijenih i stradalih te da zazovemo Božje milosrđe da nam pomogne doći do prave i objektivne istine o svim događanjima povezanim s Bleiburgom i Križnim putem. Jer, kako je Krist rekao samo će nas „istina osloboditi“. U protivnom smo u konstantnom i opterećujućem ropstvu, rekao je provincijal Mrše.

Draga braćo i sestre, došli smo ovdje kao vjernici u Boga, Spasitelja našega Isusa Krista. Kao članovi Crkve, kojoj su pripadali zasigurno mnogi stradalnici, okupljeni na ovaj molitveni skup jest i spomen događaj, koji je jedan od ružnih i pogubnih simbola posljedica komunističke ideologije, koja je duboko ponizila i bezočno pogazila ljudsko dostojanstvo i temeljna ljudska prava i slobode, zatirući bilo kakav osjećaj suodgovornosti i moralne vrijednosti.

U dijelu javnosti i danas prevladava mišljenje, težnja i želja da se Crkva u Hrvatskoj prikaže kao institucija koja u svom javnom djelovanju naglašava nacionalnu dimenziju i koja je isključiva ustanova. Međutim, istina je sasvim drugačija i tu istinu valja istaknuti. Crkva je Božji narod, božansko-ljudska ustanova od Isusa Krista ustanovljena, koja zagovara i propovijeda istinu, oprost i ljubav i promiče pravdu, bez koje nema istinskog mira. Stoga, naš dolazak ovdje je vjerom motiviran te uključuje prvenstveno molitvu i počast žrtvama, a ni u primisli nije postupati kao suci, a niti osvetnici. Zadaća Crkve je propovijedati i živjeti evanđelje u skladu s onom Isusovom rečenicom: „Ljubite jedni druge … ali i …Ljubite svoje neprijatelje!“, kao i onoga što je, Božjom milošću nadahnut, rekao blagopokojni zagrebački nadbiskup Franjo kardinal Kuharić, rekavši da neće uzvratiti istom mjerom na spaljenu kuću, razorenu crkvu, nego će ih čuvati, rekao je propovjednik.

Danas više možda nego ikad potrebne su nam trajne duhovne, moralne i etičke vrednote koje će bolje uskladiti naše međuljudske odnose. A svakodnevno su nam dobrano narušeni odnosi, a da ne govorimo o reakcijama, istupima, ispadima, masakrima kao posljedicama nedostatka ljudskih i po Kristovim mjerilima, kršćanskih vrednota. A onaj koji se umiješao u naše živote, Bogočovjek Isus Krist, pokazao je da je ljudski život dar i vrednota, ali kojem nije kraj na ovoj zemlji. S druge strane, kršćanstvo nije ideologija, nego je njegov temelj živi Bog i najsnažnije je očitovanje iskonske ljubavi Krista Gospodina. Ono je njegova ponuda, ono je naš ideal za koji vrijedi živjeti, za koji vrijedi trpjeti. Ono je ideal ljubavi i zajedništva s Bogom i ljudima, s mišlju na konačni susret s Bogom, rekao je provincijal Mrše pred kraj homilije.

Na kraju homilije propovjednik je uputio molitvu svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću čiji se blagdan danas slavi: „Kriste Gospodine, dobri pastiru, po zagovoru svetog Leopolda Bogdana Mandića, svednevice nam otvaraj puteve dobra, puteve ljubavi, kako bismo kršćanske ideale i Tvoju poruku mira svojim životom mogli pronositi ovim svijetom, svjesni njegove neprolazne i spasonosne vrijednosti, u molitvi i nadi da bleiburška tragedija u što skorije vrijeme dočeka svoju pravu istinu, u miru i ljubavi svih. Amen.“

Zahvalu na kraju mise uputio je nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Markić istaknuvši kako su u misnu nakanu uključene sve žrtve Drugog svjetskog rata i poraća a osobito iz hrvatskog naroda.

Prije završnog blagoslova predsjedatelj misnog slavlja fra Marko Mrše predvodio je molitva za odrješenje stradalih na križnim putevima hrvatskog naroda.

Misno je slavlje zaključeno pjesmom „Kraljice neba“. Misu su izravno prenosili Laudato televizija, Radiotelevizija Herceg-Bosne i Hrvatski katolički radio.

www.ika.hr