Svake godine 10. veljača Katolička Crkva u Hrvata spominje se jednog od svojih najvećih sinova – blaženog Alojzija Stepinca. O blaženom Alojziju Stepincu, zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, u turbulentnim svjetskim okolnostima, nikada dovoljno govora. Blaženi Alojzije Stepinac uzor je kršćanskog mučeništva koje je, kako je naglasio papa Benedikt XVI., „najviša mjera svetosti, ali to jest uvijek i samo zahvaljujući Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji primamo u Euharistiji“. K tomu, papa je dodao da je hrvatski kardinal bio „neustrašivi pastir, primjer apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu“. Na Stepinčev blagdan, donosimo kratko razmišljanje.
Svjedočanstvo bez straha
„Gospodine Bože, Ti si blaženom Alojziju Stepincu udijelio milost ne samo vjerovati u Isusa Krista nego i trpjeti za Njega. Neustrašivim apostolskim žarom i ljubavlju prema Crkvi ostao je vjeran do smrti.“ Mogli bismo reći da nas ovaj dio molitve za proglašenjem svetim blaženoga Alojzija Stepinca, možda najbolje usmjerava na razumijevanje kako bi današnji katolik trebao živjet: ne samo vjerovati, nego i trpjeti za Krista, bez straha, neustrašivo!
Strah ponekad, u malim količinama i nije toliko opasan jer upozorava na opasnost, tjera čovjeka da se uozbilji. No, ako je strah izvan normalnih granica, onda guši čovjekovu odlučnost i hrabre pothvate. Jer za onoga tko želi poći za Kristom, strah je jedan od najvećih neprijatelja. Ponekad je to strah od smrti, strah od ljudi, strah da se ne izgubi ugled, stečeno bogatstvo, strah da se ne izgubi prijatelje ili zdravlje. Onaj koga uhvati strah, nije više slobodan, taj onda nekako više ne gospodari sobom već se prepušta valovlju koje ga nosi i utapa.
Dvije vrste vjernika
Možda bi u tom kontekstu bilo dobro uočiti dvije vrste vjernika. Prvi bi bili oni koje ništa ne može pokolebati. To su ljudi koji su u sebe pustili Božju sigurnost i oni su itekako svjesni što znači živjeti s Bogom ili živjeti bez Boga. Svjesni su što život jest, a što pravi život ne može biti.
Druga vrsta vjernika su oni koji nisu takvo što iskusili. Nisu dopustili Bogu da ih preoblikuje. Oni ostaju lišeni puno toga i ne razumiju. Ako živiš po Božjim načelima, onda si slobodan čovjek. To znači da se u tvom životu mora očitovati i ljubav prema drugima i radost i mir. Ako to u meni ne vlada, onda nisam potpuno slobodan, ma što mislio o sebi.
Priznati se Kristovim pred ljudima u današnje vrijeme nije tek nešto jednostavno. Crkva nije politička stranka, Krist nije neka parola iza koje se možemo sakriti. Priznati se Kristovim znači puno više od toga da izgovorimo njegovo ime i kažemo da vjerujemo. Priznati se kršćaninom znači da je sam Krist moj život.
Svijetli i neustrašivi Stepinčev lik
Nije li nam upravo jedan takav vrhunski primjer i Alojzije Stepinac? Nije li on hrabro, bez straha, stao u obranu dostojanstva svakog čovjeka. Nije li on živio uzornim životom. Nije li se on priznao Kristovim u trenucima i vremenima kada se to činilo besmislenim. Da, baš on, Stepinac, svijetlio je u tminama bezbožnog pokušaja stvaranja svijeta. Nije se bojao, nije se pokolebao, nije bio mlak i mlitav. Jednostavno, Stepinac je bio Kristov. Isus Krist mu je dao snage ne samo da vjeruje u Njega, nego da to posvjedoči i trpljenjem. Neustrašivim žarom i ljubavlju ostao je Kristu i njegovoj Crkvi vjeran do smrti. On je veliki poticaj i nama danas. Možda nam nije teško kao što je bilo Stepincu. Možda nismo na istom položaju i u istim vremenima kao on. Ali na svima nama je odgovornost. Svi imamo ulogu u ovom svijetu koje nije puno drugačije od Stepinčevog.
Što nam je onda činiti? U svome životu i u svojoj egzistenciji pokušati živjeti kao što je Isus živio, slijediti njegov primjer, priznavati ga ne samo jezikom već i konkretnim djelima. Moliti Boga da s nas skine strahove i tjeskobe koji nas blokiraju. Uzeti svoj križ na ramena. Jer u trenutku kad ozbiljno prihvatimo i shvatimo evanđelje, kad ga budemo živjeli, bez straha od posljedica, naći ćemo se u blizini Kristova križa. A kršćanima križ i sreća u životu nisu u suprotnosti. Križ je dio identiteta nas kršćana. Zato, tko se istroši za Božje djelo u svijetu, poput Stepinca, pronaći će puninu radosti i života u Bogu. Ispunjeni život već je ovdje na zemlji skriveno blaženstvo. Pokušajmo ga otkriti. I, ne bojmo se, jer Krist je pobijedio svijet.
A.G.
