AKTUALNO PROMIŠLJANJE: Žene mole

Jutros sam iz svoje stalaže za knjige izvukao mali molitvenik ženâ na njemačkom jeziku. Tiskan je 2010. godine i nosi naslov: Du bist der Atem meines Lebens – Ti si dah mojega života. Na početku prije samoga sadržaja nalazi se molitva koju je sastavila Mechthild von Magdeburg. Rođena je 1207. godine u Erzstiftu Magdeburg, a umrla je 1282 u Helfti. Bila je kršćanska mističarka i pjesnikinja. Evo što kaže o molitvi: „Molitva ima veliku moć, koju čovjek obavlja svom svojom snagom. Ona gorko srce čini slatkim, žalosno srce radosnim, siromašno srce bogatim, ludo srce mudrim, neodlučno srce odvažnim, slabo srce jakim, slijepo srce motrećim, hladno srce gorućim. Ona privlači velikog Boga u malo srce, ona tjera gladnu dušu prema Bogu obilja.“
Mene je posebno zanimalo kako mole žene za vrijeme bolesti. I evo kako se moli Gertrud Hinnemann:
„Bože, ne znam kako te trebam osloviti, jer sam teško bolesna i ne znam što će dalje biti. Moja budućnost leži u tami i strah me je. Više ne znam jesi li ti dobri, ili milosrdni Bog, kako sam često slušala u crkvi. I ako jesi, ja ne znam je li me čuješ. Nije prvi put da te zovem u mojoj bolesti za pomoć. Isus Tvoj Sin jednom je rekao: „Ja sam s vama u sve dane!“ Ipak gdje je on u mojim dozivanjima ? I: je li on uz moju obitelj?“
Izabrao sam ova dva primjera kao poticaj svima nama u ovom vremenu koronavirusa. Možda bismo mogli postaviti pitanje: molimo li mi svom snagom svoga bića? Gorčine ima u mnogim srcima u ovom teškom vremenu kušnje. Ožalošćene su mnoge obitelji širom svijeta ne samo zbog teške bolesti, nego još više zbog smrti onih koje smo voljeli. Koji su nam bili dragi. Koji su nam život dali i puno lijepoga unosili u naš život. Bili su nam potpora, oslonac i putokaz u životu. Kroz ovo vrijeme naše srce je često puta bilo slično srcu najvećih siromaha. Prosjaka koji sjede po ulicama, na trgovima, pred crkvama, na vratima Caritasa i mole za pomoć. Uz oči kojima nas je Bog obdario kao da smo bili slijepi za puno toga lijepoga oko nas. Kao da je i nama potreban pas ili štap kojima se koristi slijepac ulicama grada. Hladnoća je zahvatila mnoga srca kao da je zima, najveća studen, hladnoća u čitavom tijelu. Činilo nam se da smo za ludnicu. Glava nas je boljela, nismo mogli ništa podnijeti. Sve nas je nerviralo. Bili smo gladni Boga. Duša nam je čeznula za Bogom kao što čezne jelen za izvor vodom. Bili smo slabi i neodlučni. Ipak smo se divili liječnicima i medicinskom osoblju. Bog je i preko njih slao poruke dobrote, ljubavi, požrtvovnosti, budnosti i odgovornosti. Bog nam je govorio preko rascvjetanih stabala, cvijeća po našim vrtovima i parkovima, po jutarnjem pjevu ptica, svitanju zore i sunčanih zraka. On nam je dolazio u zraku, u vodi koju smo pili, u hrani koju smo blagovali, u nadahnućima pjevača, u maskama koje su izrađivale marljive ruke, u volonterima koji su donosili hranu starijim osobama. I tako bismo mogli nabrajati u nedogled.
I najednom, kod nekih se dogodila velika promjena. U srcu osjećaju slatkoću, radost, bogatstvo duha, odlučnost, počinju gledati sebe i svijet oko sebe drugim očima, u njima Bog djeluje, otvara im oči za potrebe drugih, za prirodu, za obitelj, za život. Osjećaju da ih Bog privlači poput magneta. Kao što je u utorak mnoge privukao u našu kapelu Bl. Alojzija Stepinca. Radosno su došli na misu, na ispovijed i na pobožnost sv. Anti. Nije kod sviju isto. I dalje sumnje obuzimaju njihovo srce. Dvoje o Bogu i teško im je prihvatiti je li dobar i milosrdan. Je li s nama u sve dane?
Ako ništa drugo neka ova dva primjera molitve dviju žena budu poticaj da se počnemo osobno moliti. Izgovarati pred Bogom svoju molitvu. Ne bojmo se reći Bogu sve što nam je na duši. On nas sluša kao naš otac. Onaj kojemu pjevamo: Oče naš dobri u te vjerujemo, koj´ si na nebu kao i na zemlji: jedan u boštvu, a troj si u Trojstvu sav na svem svijetu.
Možda se dobro sjetiti i Božjeg blagoslova kojim je Bog naučio Mojsija i Židove da ga i danas mole svake subote: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!“
Eto, kao kršćani zaželimo ljudima pokraj sebe: Nek vam Gospodin donese mir!

Fra Jozo Župić